U našoj zemlji, gde se transplantacija organa ne obavlja onoliko često koliko je potrebno, živi davaoci koji doniraju organ su izvor nade za bolesnike sa bubrežnom insuficijencijom. Specijalisti su zaduženi za operativne procedure koje se izvode na osobama koje idu pod nož za svoje najmilije, a sami nemaju nikakve zdravstvene probleme, i vode računa o tome da se primenjuju minimalno invazivne tehnike. Nefrektomija sa vaginalnom ekstrakcijom bubrega davaoca, koja je od skoro u centru pažnje i koja može da se izvodi kod žena koje su rodile, najvažnija je među pomenutim tehnikama.
Prema poslednjoj statistici, broj pacijenata koji su na dijalizi zbog bubrežne insuficijencije je oko 60.000. Među ovim pacijentima, 22.000 njih je na listi čekanja za transplantaciju bubrega od preminulih davalaca. Međutim, 2014. godine broj doniranih organa bio je samo 407. Trenutno se transplantacije bubrega najčešće izvode sa organima živih davalaca. Dok se u Turskoj 80% transplantacija izvodi sa živim davaocima a ostalih 20% sa preminulim, ovaj odnos je u evropskim zemljama potpuno suprotan. Zdravstveni radnici koji su svesni situacije u našoj zemlji nastoje da razviju nove metode kako bi hirurški zahvati bili što komforniji za žive davaoce. Jedna od tih metoda je nefrektomija sa vaginalnom ekstrakcijom bubrega, koju izvodi direktor odeljenja za transplantaciju bolnice Acıbadem International prof. Ibrahim Berber sa svojim timom. Ovaj zahvat, koji je dostupan samo u najnaprednijim centrima u svetu, može da se izvodi kroz više otvora ili samo jedan, što podrazumeva ulazak kroz pupak.
EKSTRAKCIJA IZ TELESNIH OTVORA
Ova metoda, koja može da se izvodi kod donatorki koje su rodile, podrazumeva vađenje organa kroz prirodne otvore u telu. Profesor Ibrahim Berber navodi da – nasuprot ranijim zahvatima – ove nove tehnike ne podrazumevaju velike rezove na davaocu i kaže: „Većinu operacija izvodimo sa organima živih donatora. Ti davaoci su ljudi koji pristaju na operaciju samo da bi spasili život svojih roditelja ili drugih rođaka, dok su sami potpuno zdravi i nemaju nikakve zdravstvene tegobe. Zbog toga imamo obavezu da pružimo maksimalan komfor tim ljudima. Komfor se može obezbediti uz pomoć laparoskopskih metoda koje nazivamo minimalno invazivnim hirurškim tehnikama, dok su u prošlosti jedini izbor bile otvorene operacije i rezovi dužine između 20 i 25 cm. Pored teškoća u omogućavanju pacijentu da stane na noge, moguća su i krvarenja, infekcije ili stvaranja kile u području hirurške rane. Međutim, sada zatvorene operativne tehnike omogućavaju uklanjanje bubrega iz abdomena sa rezovima od 5 ili 6 cm, bez potrebe za velikim rezovima. Tačna veličina reza varira u zavisnosti od veličine bubrega koji se vadi, jer je neophodno izvaditi organ u celini i bez oštećenja. Kao tim Centra za transplantaciju organa bolnice Acıbadem International, nastavili smo da tražimo odgovor na pitanje ‚Kako možemo da povećamo komfor procedure za ekstrakciju bubrega i eliminišemo rez od 5 ili 6 cm koji je obično potreban?’. Otkrili smo da bi uklanjanje bubrega putem porođajnog kanala kod žena koje su rodile bilo izvodljivo i eliminisalo potrebu za rezovima od 5-6 cm, i ubrzo posle toga smo izveli prvu operaciju ovom metodom.“
METODA EKSTRAKCIJE NE UTIČE NA FUNKCIJE BUBREGA
Kod nefrektomije sa vađenjem bubrega iz vagine, bubreg se uklanja laparoskopski, a primalac se priprema za presađivanje; zatim se bubreg stavlja u kesu za ekstrakciju tkiva i vadi se putem porođajnog kanala nakon što se preseku krvni sudovi i mokraćni kanal. Navodeći da donatorke često pomisle na bol koji se oseća tokom porođaja kada čuju da bubreg može da se izvadi putem porođajnog kanala – što kod transplantacije nije slučaj – profesor Berber objašnjava zahvat na sledeći način: „Ova operacija ne zahteva nikakve rezove da bi se organ izvadio. U stomak se ulazi kroz vaginu i vadi se bubreg. Posle operacije pacijentkinja može da stoji na nogama, ranije se vraća aktivnostima i potrebno joj je manje lekova protiv bolova. Ekstrakcija bubrega putem porođajnog kanala je komfornija u poređenju sa standardnom laparoskopijom, dok je sama standardna laparoskopija komfornija u poređenju sa otvorenom operacijom.“
Jedno od najvažnijih pitanja koja se javljaju kod ove procedure je to da li ona utiče na funkcionalnost bubrega. Profesor Berber naglašava da istraživanja i iskustvo ukazuju na to da ova metoda nema neželjene efekte u pogledu rada u funkcionalnosti bubrega i kaže: „Ova metoda je izuzetno komforna za davaoca. Naš centar je jedini u Turskoj koji primenjuje ovu metodu. Do sada je zahvat izveden na oko 80 pacijenata i rezultati su bili odlični. Zahvat koji je korak ispred pomenutog je laparoskopija kroz pupak. I kod ove metode bubreg se vadi kroz vaginu. Do sada smo ovu metodu primenili u sedam zahvata.“
OVA METODA NE SPREČAVA ZAČEĆE
Posle laparoskopske nefrektomije, davalac ostaje u bolnici u proseku 1-3 dana. Osim u slučaju da davalac navede tegobe na kontroli posle nedelju dana, dalje redovne kontrole se obavljaju na svakih šest meseci, baš kao kod svih drugih zdravih pojedinaca. Profesor Ibrahim Berber kaže: „Kao što je dobro poznato, zdrava osoba može da nastavi život sa jednim bubregom.“ On naglašava da ekstrakcija bubrega kroz porođajni kanal ne utiče ni na seksualni život ni na začeće, niti na procese u trudnoći u kasnijem periodu: „Tokom operacije, ulaz u vaginu se izvodi kroz zadnjeg vaginalnog zida. Dakle, materica i jajnici ostaju netaknuti. Mesto reza unutar vagine takođe ne izaziva kasnije nikakve probleme kod donatorke.“
NAGRAĐIVANA METODA
Ovaj zahvat Centra za transplantaciju organa bolnice Acıbadem International osvojio je prvu nagradu na kongresu „Novi horizonti u hirurgiji“ u martu 2014. Profesor Ibrahim Berber, koji ističe da je tim dobio nagradu za hiruršku prezentaciju vaginalne ekstrakcije bubrega u nefrektomiji kroz jedan otvor, kaže: „Iste godine smo osvojili i drugu nagradu na kongresu turskog Udruženja za endoskopsku i laparoskopsku hirurgiju za video-prezentaciju o standardnoj laparoskopiji sa vaginalnom ekstrakcijom. Izuzetno smo ponosni na to što naša zemlja dodeljuje nagrade za minimalno invazivne tehnike i modifikacije istih zarad pacijenata. Naš cilj je da donatorima obezbedimo komfor tokom operacije. Ko ne bi želeo da izvede operaciju na osobi koja je toliko velikodušna da dobrovoljno daje bubreg putem laparoskopskih metoda umesto starih tehnika? Laparoskopska hirurgija takođe povećava broj ljudi koji su spremni da doniraju organe. Istraživanja ukazuju na to da je broj živih davalaca porastao i u našoj zemlji i u ostatku sveta posle pomaka u hirurgiji.“
„Operacija na donatorki ne zahteva nikakve rezove da bi se organ izvadio. U stomak se ulazi kroz vaginu i vadi se bubreg. Posle operacije pacijentkinja može da stoji na nogama, ranije se vraća aktivnostima i potrebno joj je manje lekova protiv bolova.“