Pre početka lečenja, lekar najpre potvrđuje dijagnozu i zatim određuje stadijum raka kako bi procenio koliko je bolest proširena. To obično uključuje pregled, laboratorijske analize, biopsiju i snimanja, a rezultat pomaže timu da izabere najbolji plan lečenja.
Pre nego što počne lečenje, potrebno je precizno utvrditi o kojoj vrsti tumora je reč, gde se nalazi i koliko je bolest proširena. Taj proces se naziva dijagnostička obrada i određivanje stadijuma raka. On je važan jer lekarima pomaže da izaberu terapiju koja najviše odgovara konkretnom slučaju.
Iako se pregled i redosled pretraga razlikuju u zavisnosti od organa, simptoma i sumnje na određenu bolest, cilj je isti: potvrditi dijagnozu i prikupiti dovoljno informacija za plan lečenja. U praksi to često znači da pacijent prolazi kroz više koraka, a ne samo kroz jednu analizu.
Dijagnostika raka je skup pregleda i analiza kojima se potvrđuje prisustvo malignih ćelija i procenjuje priroda bolesti. Lekar obično počinje razgovorom o simptomima, prethodnim bolestima, porodičnoj istoriji i životnim navikama, a zatim sledi fizički pregled i dodatne pretrage.
Važno je znati da se sumnja na rak ne potvrđuje samo na osnovu jednog snimka ili laboratorijske vrednosti. Konačna potvrda često dolazi nakon biopsije, odnosno uzimanja uzorka tkiva koji se zatim analizira pod mikroskopom.

Pretrage zavise od vrste sumnje, ali najčešće uključuju sledeće korake:
U nekim slučajevima rade se i molekularne analize tumora, jer one mogu pomoći u izboru ciljane terapije ili imunoterapije. To zavisi od tipa raka i dostupnosti testa.
Stadijum opisuje koliko je tumor uznapredovao u trenutku postavljanja dijagnoze. Najčešće se procenjuju tri osnovne stvari: veličina primarnog tumora, zahvaćenost limfnih čvorova i prisustvo metastaza. Ovaj pristup je poznat kao TNM sistem.
Na osnovu ovih podataka, bolest se svrstava u stadijume, obično od ranijeg do uznapredovalog. Precizna oznaka zavisi od vrste karcinoma, jer se ne tumači svaki tumor potpuno isto. Na primer, isti brojčani stadijum ne znači isto za sve organe, ali uopšteno pomaže da se proceni ozbiljnost bolesti.
Određivanje stadijuma nije samo administrativni korak. Ono direktno utiče na terapijski plan. Lekari na osnovu stadijuma procenjuju da li je najpre potreban operativni zahvat, zračenje, sistemska terapija poput hemoterapije, ciljane terapije ili imunoterapije, ili kombinacija više metoda.
Stadijum takođe pomaže da se proceni hitnost lečenja i da se planira redosled terapijskih koraka. Kod nekih pacijenata lečenje počinje brzo nakon završene obrade, dok je kod drugih potrebno još nekoliko dodatnih testova kako bi se dobila potpuna slika bolesti.
Dijagnostička obrada često traje nekoliko dana ili duže, u zavisnosti od broja pregleda i brzine izdavanja rezultata. Pacijent može biti upućen kod više specijalista, kao što su onkolog, hirurg, radiolog, patolog ili drugi stručnjaci, koji zajedno planiraju naredne korake.
Dobro je da pacijent ponese raniju medicinsku dokumentaciju, listu terapije koju već koristi i napiše pitanja pre pregleda. Ako je zakazana biopsija ili druga procedura, važno je pratiti uputstva o pripremi, naročito ako su potrebne pauze u uzimanju hrane, tečnosti ili određenih lekova.
Tačnost dijagnostike i stadijuma zavisi od kvaliteta uzorka, vrste snimanja, iskustva tima i prirode tumora. Ponekad početne pretrage ne daju potpun odgovor, pa su potrebna dodatna snimanja ili ponovna biopsija. To ne znači da je došlo do greške, već da je za planiranje terapije potrebno više informacija.
Takođe, neki tumori se razvijaju sporije, dok drugi napreduju brže, pa je važno da procena bude individualna. Upravo zato se lečenje ne zasniva samo na jednom nalazu, već na celokupnoj slici bolesti i opštem stanju pacijenta.

Pacijent ima pravo da razume nalaze i da pita šta oni znače. Korisna pitanja mogu biti: Koja je vrsta tumora potvrđena? Koji je stadijum? Da li su potrebne još neke pretrage? Koja je svrha svake pretrage? Kada se očekuje plan lečenja?
Ako nešto nije jasno, važno je tražiti objašnjenje jednostavnim jezikom. Razumevanje dijagnoze i stadijuma pomaže pacijentu da se aktivnije uključi u odluke i da lakše prati naredne korake.
Pre početka lečenja, dijagnostika raka i određivanje stadijuma predstavljaju ključan temelj za dalje odluke. Tek kada se potvrdi vrsta tumora i proceni koliko je bolest proširena, tim može da predloži najbolji terapijski pristup za konkretnog pacijenta.
Za pacijenta je najvažnije da zna da je ovo proces koji zahteva vreme, preciznost i timski rad. Što su informacije potpunije, to je plan lečenja bolje prilagođen stvarnoj situaciji.
Da. Stadijum se obično određuje pre početka terapije, nakon pregleda, snimanja i često biopsije, kako bi se napravio tačan plan lečenja.
Biopsija je često ključna pretraga jer analiza uzorka tkiva pod mikroskopom potvrđuje da li su prisutne maligne ćelije.
Ne. Postoje opšti principi, ali se stadijum tumači prema vrsti karcinoma i organu iz kog potiče.
Tada lekar može tražiti dodatna snimanja, ponovnu biopsiju ili konsultaciju sa drugim specijalistom da bi procena bila preciznija.
Stadijum pomaže lekarima da izaberu najprikladniji redosled i vrstu terapije, kao i da procene koliko je bolest lokalno ili udaljeno proširena.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International