Kandidat za transplantaciju bubrega je osoba sa uznapredovalom bubrežnom bolešću ili završnom fazom bubrežnog zatajenja kod koje transplantacija može biti najbolja opcija lečenja. Spremnost se procenjuje kroz detaljne medicinske, psihološke i socijalne preglede, kao i kroz procenu da li pacijent može da prati terapiju i kontrolne preglede nakon zahvata.
Transplantacija bubrega je jedna od mogućnosti lečenja završne faze bubrežne bolesti, kada bubrezi više ne mogu dovoljno da obavljaju svoju funkciju. Ipak, nije svaka osoba sa bubrežnom bolešću automatski kandidat za ovaj zahvat. Odluku donosi transplantacioni tim nakon detaljne procene opšteg zdravstvenog stanja, drugih bolesti, životnih navika i spremnosti pacijenta da poštuje terapiju nakon operacije.
Kandidat za transplantaciju bubrega je najčešće osoba koja ima napredovalo ili završno bubrežno zatajenje i kod koje lekar smatra da bi transplantacija mogla doneti bolje dugoročne rezultate od nastavka dijalize. Procena nije zasnovana samo na laboratorijskim nalazima, već na celokupnom zdravstvenom stanju i očekivanoj sposobnosti da osoba podnese operaciju i kasniju imunosupresivnu terapiju.
Najčešće se razmatraju osobe koje:

Postoje stanja koja mogu privremeno ili trajno odložiti transplantaciju, jer povećavaju rizik od komplikacija ili smanjuju verovatnoću uspeha. To ne znači uvek trajno isključenje, ali znači da je potrebna dodatna obrada ili lečenje pre stavljanja na listu kandidata.
Procena spremnosti obično počinje detaljnim razgovorom sa nefrologom i transplantacionim timom. Cilj je da se utvrdi da li je transplantacija bezbedna i da li pacijent može da se pridržava složenog plana lečenja posle zahvata. To je važan deo procesa, jer uspeh transplantacije ne zavisi samo od same operacije, već i od nege nakon nje.
Medicinski deo obuhvata pregled dosadašnjih bolesti, fizikalni pregled i niz analiza. Lekari procenjuju funkciju srca, pluća, krvnih sudova, jetre i drugih organa, kao i potencijalne izvore infekcije. Radi se i procena kompatibilnosti sa donorom, kada je to moguće.
Uobičajeno se proveravaju:
Transplantacija bubrega zahteva dobru saradnju sa timom i dosledno uzimanje lekova koji sprečavaju odbacivanje organa. Zato se procenjuje da li pacijent razume zahvat, moguće rizike, potrebu za dugotrajnom terapijom i važnost kontrola. Takođe se procenjuje da li postoji stabilna podrška porodice ili druge bliske osobe.
Psihološka procena može pomoći da se otkriju anksioznost, depresija, poremećaji pamćenja ili druge poteškoće koje bi mogle uticati na oporavak. Ako su prisutne, cilj nije automatsko isključivanje, već pronalaženje načina da se pacijent dodatno podrži.
Jedan od ključnih uslova za transplantaciju jeste sposobnost pacijenta da redovno uzima lekove i dolazi na kontrole. Nakon transplantacije, imunosupresivni lekovi moraju da se uzimaju tačno prema uputstvu. Preskakanje doza ili neredovne kontrole mogu povećati rizik od odbacivanja presađenog bubrega i drugih komplikacija.
Priprema može trajati neko vreme, posebno ako je potrebno dodatno lečenje pre operacije. Tokom tog perioda pacijent može dobiti preporuke za kontrolu krvnog pritiska, šećera u krvi, telesne težine, ishrane i fizičke aktivnosti. Ponekad je potrebno lečiti zube, kožne promene ili druge izvore infekcije pre nego što se nastavi sa transplantacionom obradom.
Važno je da pacijent iskreno govori o svim lekovima, suplementima, navikama i ranijim bolestima. To pomaže timu da donese bezbednu i individualizovanu odluku.
Ukoliko je moguć živi donor, i donor prolazi zasebnu i detaljnu procenu. Cilj je da se potvrdi da je donor zdrav i da davanje bubrega neće ugroziti njegovo dugoročno zdravlje. Proverava se kompatibilnost krvne grupe, imunološka podudarnost i opšte zdravstveno stanje donora.
Ova procena je jednako važna kao i procena primaoca, jer transplantacija sa živog donora zahteva visok nivo sigurnosti za obe strane.

Konačnu odluku donosi transplantacioni tim, koji obično uključuje nefrologa, transplantacionog hirurga, anesteziologa, psihologa ili psihijatra, socijalnog radnika i druge stručnjake prema potrebi. Tim sagledava sve nalaze zajedno i procenjuje da li je transplantacija najbolja opcija u tom trenutku.
Odluka može biti: kandidatura za transplantaciju, privremeno odlaganje do dodatne obrade ili, ređe, trajno neodgovarajući status zbog ozbiljnih medicinskih prepreka. U svakom slučaju, cilj je da se izabere najbezbedniji i najkorisniji pristup za pacijenta.
Razgovor sa nefrologom je potreban što ranije, posebno ako bubrežna bolest napreduje ili ako dijaliza postaje verovatna. Rano upućivanje na procenu može omogućiti da se istraže sve opcije na vreme i da se pacijent bolje pripremi za moguću transplantaciju.
Ako imate bubrežnu bolest, pitajte lekara da li ste kandidat za transplantaciju, šta još treba da se proveri i koje promene možete da napravite kako biste bili spremniji za zahvat i oporavak.
Ne uvek. Neki pacijenti su na dijalizi pre transplantacije, dok se kod drugih transplantacija planira pre nego što dijaliza postane neophodna.
Odluku donosi transplantacioni tim na osnovu medicinske, psihološke i socijalne procene, a ne samo jedan lekar.
Zato što posle transplantacije treba redovno uzimati terapiju i dolaziti na kontrole. Razumevanje i saradnja pacijenta su važni za bezbedan oporavak.
Da. Ako postoji infekcija, nekontrolisana bolest ili drugi rizik, transplantacija se može privremeno odložiti dok se stanje ne stabilizuje.
Da. Živi donor prolazi posebnu detaljnu procenu da bi se potvrdilo da je zdrav i da davanje bubrega ne ugrožava njegovo zdravlje.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International