Kandidat za transplantaciju koštane srži je pacijent kod kojeg očekivana korist od postupka može biti veća od rizika, najčešće kod određenih hematoloških maligniteta i nekih teških nemalignih bolesti. Podobnost se procenjuje kroz tip bolesti, odgovor na prethodnu terapiju, opšte zdravstveno stanje, funkciju organa, godine, infekcije i dostupnost odgovarajućeg davaoca.
Transplantacija koštane srži, odnosno transplantacija matičnih ćelija krvi, nije namenjena svim pacijentima sa bolestima krvi. Ona se preporučuje kada tim lekara proceni da ovaj postupak može da ponudi najbolju šansu za kontrolu bolesti ili izlečenje, uz prihvatljiv nivo rizika. Kandidati su najčešće osobe sa određenim malignim bolestima krvi, ali i neki pacijenti sa teškim nekarcinomskim stanjima.
Najčešće bolesti kod kojih se razmatra transplantacija uključuju leukemije, limfome, multipli mijelom i pojedine teške poremećaje koštane srži. Transplantacija može biti opcija i kod nekih naslednih ili stečenih poremećaja stvaranja krvi, kao što su aplastična anemija ili određeni imunodeficijencijski sindromi. Odluka zavisi od konkretne dijagnoze, toka bolesti i prethodnog lečenja.

Procena podobnosti je detaljna i individualna. Lekarski tim posmatra više faktora zajedno, a ne samo samu dijagnozu. Cilj je da se utvrdi da li pacijent može da podnese pripremu za transplantaciju i kako verovatnoća koristi stoji u odnosu na moguće komplikacije.
Vrsta bolesti je jedan od najvažnijih kriterijuma. Kod nekih bolesti transplantacija se razmatra ranije, dok se kod drugih preporučuje tek nakon što standardna terapija nije dala dovoljno dobar odgovor ili kada postoji visok rizik od povratka bolesti. Lekar procenjuje da li je bolest aktivna, u remisiji ili postoji potreba za dodatnim tretmanom pre transplantacije.
Važno je kako je bolest reagovala na hemoterapiju, ciljanu terapiju, imunoterapiju ili druge oblike lečenja. Dobar odgovor na terapiju može olakšati odluku o transplantaciji, ali nije presudan sam po sebi. U nekim situacijama transplantacija se preporučuje upravo zato što prethodno lečenje nije bilo dovoljno efikasno.
Pacijent mora imati dovoljno dobru fizičku rezervu da izdrži pripremni tretman, boravak u bolnici i period oporavka. Lekari procenjuju svakodnevno funkcionisanje, ishranjenost, prisustvo umora, sposobnost za osnovne aktivnosti i opšte stanje organizma. Slabije opšte stanje ne znači automatski da je transplantacija isključena, ali može povećati rizik.
Pre transplantacije proverava se rad srca, pluća, bubrega i jetre. Ovi organi moraju biti u stanju da podnesu intenzivnu terapiju koja prethodi transplantaciji. Ako postoje oštećenja, tim procenjuje koliko su ozbiljna i da li se mogu stabilizovati pre postupka.
Godine same po sebi nisu jedini kriterijum. Mlađi pacijenti često bolje podnose terapiju, ali i starije osobe mogu biti kandidati ako je njihovo opšte stanje dobro. Istovremeno se uzimaju u obzir druge bolesti, kao što su dijabetes, bolesti srca, pluća ili ranije ozbiljne infekcije.
Pošto transplantacija privremeno oslabljuje imunitet, aktivne infekcije moraju biti pažljivo procenjene i po mogućnosti izlečene ili stavljene pod kontrolu pre postupka. Takođe se razmatraju prethodne infekcije, kolonizacija rezistentnim bakterijama i drugi faktori koji mogu povećati rizik tokom oporavka.
Kod alogene transplantacije, gde matične ćelije dolaze od drugog čoveka, važna je kompatibilnost davaoca. Traži se odgovarajući srodni ili nesrodni davalac, a ponekad se razmatraju i alternativni izvori matičnih ćelija. Kod autologne transplantacije koristi se sopstveni materijal pacijenta, pa je procena davoca drugačija, ali i tada postoje strogi kriterijumi za podobnost.
Procena obično počinje u specijalizovanom centru za transplantaciju i uključuje hematologa, transplantacionog lekara, medicinske sestre i po potrebi druge specijaliste. Postupak može trajati nekoliko dana ili duže, u zavisnosti od složenosti slučaja.
Osim medicinskih testova, lekari često procenjuju i da li pacijent ima podršku porodice ili negovatelja, gde će boraviti tokom oporavka i može li redovno dolaziti na kontrole. Ovi praktični faktori su važni jer oporavak posle transplantacije zahteva pažljivo praćenje.
Nepodobnost u datom trenutku ne znači da transplantacija nikada neće biti moguća. Ponekad je potrebno prvo lečiti infekciju, poboljšati ishranjenost, stabilizovati srce ili pluća ili smanjiti aktivnost bolesti dodatnom terapijom. U drugim slučajevima lekar može preporučiti alternativni pristup lečenja ako proceni da je rizik prevelik.
Važno je da pacijent postavi pitanja o razlozima za i protiv transplantacije, mogućim alternativama i očekivanom planu lečenja. Drugo mišljenje u centru koji ima iskustva sa transplantacijom često može pomoći da se odluka donese sa više sigurnosti.

Pre prvog pregleda korisno je pripremiti kompletnu medicinsku dokumentaciju, spisak svih lekova i dodataka ishrani, informacije o ranijim terapijama i pitanjima koja želite da postavite. Što su podaci potpuniji, to će procena biti preciznija.
Kandidat za transplantaciju koštane srži je pacijent kod kojeg stručni tim procenjuje da koristi postupka nadmašuju rizike. Podobnost zavisi od dijagnoze, odgovora na lečenje, funkcije organa, opšteg stanja, infekcija i dostupnosti davaoca. Precizna procena u specijalizovanom centru je najbolji način da se donese individualna i bezbedna odluka.
Ne. Godine su samo jedan od faktora. Lekari više gledaju opšte zdravstveno stanje, funkciju organa, vrstu bolesti i ukupni rizik postupka.
Ponekad može, ali aktivna infekcija mora biti pažljivo procenjena i često prvo lečena ili stabilizovana pre transplantacije.
Autologna transplantacija koristi sopstvene matične ćelije pacijenta, dok alogena koristi matične ćelije od drugog davaoca. Procena podobnosti se razlikuje za svaku vrstu.
Preporučuje se da ponesete kompletnu dokumentaciju, spisak terapije i pitanja za tim. To pomaže da procena bude precizna i efikasna.
Ne nužno. Nekad je potrebno prvo lečenje infekcije, poboljšanje stanja organa ili dodatna terapija bolesti, pa se podobnost ponovo procenjuje.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International