Broj graftova za transplantaciju kose zavisi od stepena ćelavosti, oblika linije kose, gustine koju želite i kvaliteta donorske zone. Kod blažih oblika često je dovoljno nekoliko stotina do oko 1500 graftova, dok uznapredovali stadijumi mogu zahtevati nekoliko hiljada graftova, uz individualnu procenu hirurga.
Broj graftova potreban za transplantaciju kose ne određuje se po jednoj univerzalnoj formuli. Najvažniji faktor je stepen ćelavosti, ali na plan zahvata utiču i kvalitet donorske zone, veličina područja koje se popunjava, željena gustina i prirodan izgled linije kose. Zbog toga se ista Norwood faza kod dva pacijenta može planirati sa različitim brojem graftova.
Graft je mali presadak tkiva kože sa folikulima dlake, najčešće uzet iz potiljačnog dela glave. Jedan graft može sadržati jedan, dva, tri ili više folikula. Kada se govori o broju graftova, zapravo se planira koliko takvih presadaka treba rasporediti da bi se postigao prirodan izgled i odgovarajuća pokrivenost.
Važno je znati da veći broj graftova ne znači automatski i bolji rezultat. Presudni su pravilan raspored, ugao implantacije, očuvan donor i realna procena onoga što se može bezbedno postići.

Stepen ćelavosti se najčešće procenjuje prema Norwood skali kod muškaraca, dok se kod žena koristi drugačiji obrazac procene proređenosti. Što je područje bez kose veće, to je obično potrebno više graftova za zadovoljavajuću gustoću.
Kod ranih faza opadanja kose često se tretira samo prednja linija, uglovi čela ili manja proređena zona. U takvim slučajevima može biti dovoljno ograničen broj graftova, naročito ako se zahvat radi radi korekcije linije ili popunjavanja manjih praznina.
Kada se proređivanje širi na prednji deo temena i sredinu skalpa, potrebno je više graftova kako bi se postigla ujednačena pokrivenost. U ovoj fazi lekar često mora da balansira između željene gustine i raspoloživih graftova iz donorske zone.
Kod izraženog gubitka kose transplantacija može obuhvatiti veće površine, uključujući prednju zonu, sredinu i nekad deo temena. Tada se planiraju veće sesije ili više od jednog zahvata, ali samo ako donor zona to dopušta i ako je realno postići dobar estetski rezultat.
Umesto da se oslanja na fiksan broj, specijalista procenjuje koliko je graftova potrebno da bi se postigao cilj na određenom području. U praksi se gleda sledeće:
Na primer, za samo definisanje prednje linije može biti potrebno znatno manje graftova nego za kompletno obnavljanje frontalne zone i sredine skalpa. Zato je ključan individualni plan, a ne poređenje sa tuđim iskustvima.
Donorska zona je obično potiljak i bočne strane glave. Ako je kosa tu gusta i folikuli stabilni, može se planirati više graftova. Ako je donor ograničen, lekar mora pažljivije da rasporedi resurse.
Deblje vlasi i veći kontrast između kose i kože mogu uticati na vizuelni efekat pokrivenosti. To znači da nekada manji broj graftova može izgledati zadovoljavajuće, dok je kod fine kose potrebno više pažljivog planiranja.
Kod mlađih pacijenata posebno je važno planirati dugoročno. Ako opadanje kose još nije stabilizovano, hirurg može predložiti konzervativniji pristup kako bi se sačuvala donor zona za budućnost.
FUE i FUT tehnike koriste se za vađenje graftova, ali izbor tehnike ne menja samo po sebi potreban broj graftova. Ipak, može uticati na način uzimanja, rasporeda i na to koliko je donor zone dostupno za buduće zahvate.
Tokom pregleda lekar procenjuje oblik ćelavosti, kvalitet vlasišta i realan kapacitet donorske zone. Na osnovu toga pravi plan koji je usklađen sa vašim ciljevima i medicinskim mogućnostima. Dobar plan nije samo pitanje estetike, već i dugoročne održivosti rezultata.
Pacijent bi trebalo da dobije objašnjenje:

Praktično je da ponesete pitanja o cilju zahvata, donor zoni i planu za budućnost. Možete pitati:
Broj graftova za transplantaciju kose zavisi od stepena ćelavosti, veličine područja koje se tretira i kvaliteta donorske zone. Najtačniji odgovor može dati samo pregled kod specijaliste, jer je cilj da se postigne prirodan izgled bez preopterećenja dostupnih resursa. Individualna procena je zato važnija od opštih pravila.
Ne postoji jedan tačan broj, jer plan zavisi od površine bez kose, gustine koju želite i kvaliteta donorske zone. Dva pacijenta sa sličnim stepenom ćelavosti mogu imati različite potrebe.
Ne. Važniji su prirodan raspored, ugao implantacije i očuvanje donorske zone. Previše agresivan plan može biti nepovoljan za dugoročni izgled.
Da, često je moguće planirati više sesija ako je područje veliko ili ako treba sačuvati graftove za budućnost. O tome odlučuje lekar nakon pregleda.
Ako je donor zona ograničena, lekar može predložiti konzervativniji plan, manju gustinu ili kombinaciju sa drugim terapijama za kosu.
Da, jer se obrazac opadanja kose razlikuje. Kod žena je često prisutno difuzno proređivanje, pa se plan pravi prema ukupnoj gustini i rasporedu proređenih zona.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International