Neurohirurško lečenje tumora mozga preporučuje se kada je potrebno ukloniti tumor, smanjiti pritisak u lobanji, dobiti uzorak za dijagnozu ili ublažiti simptome. Izbor metode zavisi od vrste tumora, mesta u mozgu, veličine i opšteg stanja pacijenta. U nekim slučajevima operacija se kombinuje sa zračenjem ili drugim terapijama.
Neurohirurško lečenje tumora mozga nije isto za svakog pacijenta. Odluka o operaciji zavisi od toga da li je tumor benigni ili maligni, gde se nalazi, koliko brzo raste i da li izaziva simptome poput glavobolje, napada, slabosti ili smetnji govora i vida. Cilj neurohirurgije može biti potpuno uklanjanje tumora, bezbedno smanjenje njegove zapremine ili uzimanje uzorka tkiva za tačnu dijagnozu.
Operacija se najčešće preporučuje kada tumor pritiska važne delove mozga, izaziva neurološke ispade ili povećava intrakranijalni pritisak. Neurohirurg može predložiti zahvat i kada je potrebno što pre obezbediti tkivo za patohistološku analizu, jer se na osnovu toga planira dalje lečenje.
U nekim slučajevima tumor se otkriva slučajno, bez simptoma. Tada odluka nije automatski operacija. Tim lekara može predložiti praćenje snimanjem, posebno ako je tumor mali, spororastući i ne ugrožava funkcije mozga. Svaka odluka se donosi individualno, posle pregleda snimaka i procene rizika i koristi.

Ako je tumor dostupan i ako se može bezbedno ukloniti bez prevelikog rizika po moždane funkcije, cilj je da se izvadi što veći deo ili celokupan tumor. Ovo je češće moguće kod nekih benignih tumora ili tumora na povoljnijem mestu. Ipak, čak i kada se planira potpuno uklanjanje, konačan obim resekcije zavisi od nalaza tokom operacije.
Kada je tumor blizu govornih centara, motornih puteva, moždanog stabla ili dubokih struktura, neurohirurg može izabrati delimično uklanjanje. To može smanjiti pritisak i simptome, a zatim se terapija nastavlja zračenjem, lekovima ili drugim metodama. Delimična resekcija se bira kada bi agresivnije uklanjanje nosilo previsok rizik za funkciju i kvalitet života.
Biopsija znači uzimanje malog uzorka tkiva radi mikroskopske analize. Može biti otvorena ili stereotaksična, kada se uzorak uzima precizno vođenim instrumentima kroz mali otvor. Biopsija je posebno važna kada izgled tumora na magnetnoj rezonanci nije dovoljan za sigurno planiranje terapije ili kada se tumor nalazi na mestu gde je operacija visokorizična.
Neki tumori uzrokuju nakupljanje tečnosti ili otok koji povećava pritisak u lobanji. U takvim situacijama operacija može imati za cilj brzo smanjenje pritiska i ublažavanje simptoma. To nije uvek isto što i uklanjanje celog tumora, ali može biti važan deo hitnog lečenja.
Planiranje počinje razgovorom sa neurohirurgom, pregledom snimaka i procenom opšteg stanja. Često su potrebne magnetna rezonanca, ponekad CT, laboratorijske analize i procena anesteziologa. Ako je tumor blizu govornih ili motoričkih centara, mogu se koristiti napredne tehnike planiranja poput funkcionalnog snimanja, neuronavigacije ili intraoperativnog monitoringa.
Cilj planiranja je da se smanji rizik i poveća preciznost. Pacijent dobija uputstva o hrani, lekovima, posebno o lekovima koji utiču na zgrušavanje krvi, i pripremi za bolnički prijem. Važno je da lekar zna sve bolesti, prethodne operacije i alergije.
Operacija se izvodi u opštoj anesteziji, a dužina zahvata zavisi od mesta i složenosti tumora. Nakon operacije pacijent se obično prati u jedinici intenzivne nege ili posebnom odeljenju. U ranim satima i danima nakon zahvata prati se neurološki status, bol, rana i eventualni otok mozga.
Oporavak može trajati od nekoliko dana do duže, zavisno od vrste tumora i opsega operacije. Nekim pacijentima je potrebna rehabilitacija zbog privremene slabosti, problema sa govorom, ravnotežom ili koncentracijom. Neurohirurško lečenje se često ne završava operacijom: nakon patohistološkog nalaza može biti preporučeno zračenje, hemoterapija ili dalje praćenje.
Svaka operacija mozga nosi rizike. Oni zavise od lokalizacije tumora, veličine, opšteg zdravstvenog stanja i prethodnih terapija. Mogući rizici uključuju krvarenje, infekciju, otok mozga, napade, privremeni ili trajni neurološki deficit i potrebu za dodatnim zahvatom. Ne postoji potpuno bezbedna operacija, ali se rizik pažljivo procenjuje i smanjuje savremenim tehnikama.
Važno je razumeti da cilj nije uvek potpuno uklanjanje. Ponekad je bezbednije ostaviti deo tumora nego ugroziti govor, pokret ili druge ključne funkcije. Zato je razgovor sa neurohirurškim timom ključan pre donošenja odluke.

Odmah se javite lekaru ili hitnoj službi ako osoba sa tumorom mozga razvije naglu slabost jedne strane tela, novi napad, iznenadnu konfuziju, jak i neuobičajen glavobolju, povraćanje, smetnje vida ili pogoršanje svesti. Ovi simptomi mogu ukazivati na povišen pritisak u lobanji ili drugo urgentno stanje.
Preporučljivo je da pitate koji je cilj operacije, koliko tumora može bezbedno da se ukloni, da li je potrebna biopsija, koje su alternative i šta sledi posle operacije. Tražite objašnjenje o očekivanom oporavku, potrebi za rehabilitacijom i mogućem daljem onkološkom lečenju. Razumljiv plan lečenja pomaže da donesete informisanu odluku.
Neurohirurško lečenje tumora mozga je često deo šireg, multidisciplinarnog pristupa. Kada su neurohirurg, onkolog, radiolog, patolog i rehabilitacioni tim usklađeni, lečenje se može preciznije prilagoditi potrebama pacijenta.
Ne. Neki mali, spororastući ili slučajno otkriveni tumori mogu se pratiti snimanjem. Odluka zavisi od simptoma, položaja i procene rizika.
Biopsija služi da se uzme uzorak tkiva i tačno odredi vrsta tumora. To pomaže da se izabere najprikladnije dalje lečenje.
Ne uvek. Ako je tumor blizu važnih moždanih centara, bezbednije može biti delimično uklanjanje ili samo biopsija.
Oporavak je individualan i zavisi od vrste tumora, opsega zahvata i opšteg stanja. Nekima treba nekoliko dana, a nekima i duža rehabilitacija.
Nakon patohistološkog nalaza tim može preporučiti zračenje, lekove, rehabilitaciju ili praćenje kontrolnim snimanjima.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International