Hirurško lečenje je jedan od glavnih načina lečenja raka dojke i može uključivati operaciju koja čuva dojku ili uklanjanje dojke, u zavisnosti od stadijuma tumora i drugih faktora. Odluka se donosi individualno, uz procenu hirurga, onkologa i pacijentkinje, a cilj je bezbedno uklanjanje tumora uz najbolji mogući funkcionalni i estetski rezultat.
Operacija je čest i važan deo lečenja raka dojke. Cilj hirurškog zahvata je da se ukloni tumor sa dovoljno bezbednom marginom zdravog tkiva, a zatim, kada je moguće, očuva izgled i funkcija dojke. Izbor operacije zavisi od veličine i položaja tumora, odnosa tumora prema dojci, prisustva više žarišta, kao i od opšteg zdravstvenog stanja pacijentkinje.
Plan lečenja se obično pravi u okviru multidisciplinarnog tima. U njemu mogu biti hirurg, onkolog, radiolog, patolog i po potrebi plastični hirurg. Takav pristup pomaže da se izabere metoda koja je onkološki bezbedna i prilagođena pojedinačnoj pacijentkinji.

Operacija koja čuva dojku podrazumeva uklanjanje tumora i manjeg dela okolnog zdravog tkiva, dok ostatak dojke ostaje očuvan. Ova opcija se često naziva segmentektomija, kvadrantektomija ili lumpektomija, u zavisnosti od obima zahvata.
Očuvanje dojke je moguće kod mnogih pacijentkinja, ali samo ako je moguće ukloniti tumor sa zadovoljavajućim marginama i ako će naknadno zračenje, kada je preporučeno, biti deo plana lečenja. Nakon ove operacije izgled dojke se često može dodatno poboljšati onkoplastičnim pristupom.
Mastektomija znači uklanjanje cele dojke. Može biti preporučena kada je tumor veći u odnosu na veličinu dojke, kada postoji više tumorskih žarišta u različitim delovima dojke, kada prethodno zračenje ograničava mogućnost očuvanja dojke ili kada je to najbolji izbor zbog drugih medicinskih razloga.
Postoje različite vrste mastektomije, a u pojedinim slučajevima moguće je očuvati kožu, bradavicu ili deo kože radi lakše rekonstrukcije. O tome odlučuje hirurg na osnovu onkoloških i anatomskih kriterijuma.
Tokom operacije dojke često se procenjuju i limfni čvorovi u pazuhu. Najčešće se radi biopsija stražarskog limfnog čvora, odnosno prvog limfnog čvora u koji se tumor najverovatnije drenira. Ako je on bez tumorskih ćelija, moguće je izbeći šire uklanjanje limfnih čvorova.
U nekim situacijama potrebna je disekcija aksile, odnosno uklanjanje više limfnih čvorova iz pazuha. To se odlučuje prema nalazu pre operacije i prema patohistološkom rezultatu.
Očuvanje dojke zavisi od više faktora. Nije presudan samo stadijum bolesti, već i odnos između veličine tumora i veličine dojke, broj tumorskih žarišta, položaj tumora, mogućnost postizanja jasnih margina i planirani dodatni tretmani.
Važno je znati da očuvanje dojke nije isto što i manja ozbiljnost bolesti. Ponekad je i pri manjim tumorima mastektomija prikladniji izbor, dok se kod nekih većih ili složenijih slučajeva može planirati operacija koja čuva dojku uz dopunske metode lečenja.
Onkoplastična hirurgija kombinuje onkološki bezbedno uklanjanje tumora sa tehnikama plastične hirurgije. Cilj je da se nakon operacije postigne prirodniji oblik dojke, naročito kada je potrebno ukloniti veći deo tkiva ili kada je tumor u estetski osetljivoj regiji.
Ovaj pristup može uključiti premeštanje preostalog tkiva, korekciju oblika dojke ili simetrizaciju druge dojke. Sve se planira unapred kako bi se smanjila razlika u izgledu i poboljšao kvalitet života, bez kompromisa po bezbednost lečenja.
Pre operacije se obično rade dijagnostičke pretrage kao što su mamografija, ultrazvuk, magnetna rezonanca u odabranim slučajevima i biopsija. Patohistološka potvrda dijagnoze je važna za planiranje zahvata. Ponekad se primenjuje i neoadjuvantna terapija, odnosno lečenje pre operacije, kako bi se tumor smanjio i povećala mogućnost očuvanja dojke.
Pre intervencije pacijentkinja dobija uputstva o unosu hrane i tečnosti, lekovima koje koristi, kao i o tome šta da očekuje na dan operacije. Važno je razgovarati sa timom o svim prethodnim bolestima, alergijama i terapijama koje se koriste, posebno o lekovima za razređivanje krvi.
Oporavak zavisi od vrste zahvata. Nakon operacije koja čuva dojku boravak u bolnici i oporavak su često kraći nego nakon mastektomije, ali to nije pravilo za sve pacijentkinje. Mogući su bol, otok, osećaj zatezanja i privremeno ograničenje pokreta ruke sa strane operacije.
U nekim slučajevima postavlja se dren kako bi se višak tečnosti odvodio iz operisanog područja. Patohistološki nalaz nakon operacije daje važne informacije o tipu tumora, marginama i limfnim čvorovima, i pomaže da se odluči o daljem lečenju, poput zračenja, hormonske terapije, hemioterapije ili ciljane terapije.
Kao i svaka operacija, i hirurško lečenje raka dojke nosi određene rizike. To mogu biti krvarenje, infekcija, serom, promene osećaja u koži i bradavici, ožiljci i limfedem, naročito ako se uklanja više limfnih čvorova. Većina komplikacija se prati i leči u saradnji sa hirurgom i timom za rehabilitaciju.
Pacijentkinja treba da se javi lekaru ako primeti jače crvenilo, temperaturu, pojačan bol, otok, curenje iz rane ili naglo pogoršanje pokretljivosti ruke.

Rekonstrukcija dojke može se uraditi odmah tokom iste operacije ili kasnije, nakon završetka dodatnog lečenja. Može uključiti implant, sopstveno tkivo ili kombinovani pristup. Odluka zavisi od vrste tumora, plana zračenja, opšteg stanja i želja pacijentkinje.
Važno je otvoreno razgovarati o očekivanjima, mogućnostima i vremenu oporavka. Rekonstrukcija je individualna i nije obavezna, ali mnogim ženama pomaže da se lakše psihološki prilagode nakon lečenja.
Razgovor sa hirurgom je koristan odmah nakon postavljanja dijagnoze. Ponesite dostupne nalaze i pripremite pitanja o vrsti operacije, mogućnosti očuvanja dojke, potrebi za zračenjem, limfnim čvorovima, rekonstrukciji i očekivanom oporavku. Što je plan jasniji, to je lakše doneti informisanu odluku.
Rak dojke operacija se ne bira samo prema jednom nalazu. Najbolji pristup je onaj koji spaja bezbednost, mogućnost potpunog uklanjanja bolesti i što bolji kvalitet života nakon lečenja.
Ne. Očuvanje dojke zavisi od veličine i položaja tumora, broja žarišta, mogućnosti postizanja bezbednih margina i plana daljeg lečenja.
Lumpektomija uklanja tumor i deo okolnog tkiva, dok mastektomija uklanja celu dojku.
Ne uvek, ali se nakon operacije koja čuva dojku zračenje često preporučuje. Odluku donosi onkološki tim prema nalazu i planu lečenja.
Ne. Često se radi biopsija stražarskog limfnog čvora, a šire uklanjanje je potrebno samo u određenim situacijama.
Rekonstrukcija se može planirati odmah tokom mastektomije ili kasnije, u zavisnosti od medicinskih okolnosti i želja pacijentkinje.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International