Lečenje raka dojke zavisi od stadijuma bolesti, biologije tumora i opšteg zdravstvenog stanja pacijentkinje. U ranoj fazi cilj je najčešće izlečenje kombinacijom operacije, zračenja i po potrebi sistemske terapije, dok se u uznapredovaloj fazi lečenje najčešće usmerava na kontrolu bolesti, smanjenje simptoma i očuvanje kvaliteta života.
Rak dojke nije ista bolest u svim stadijumima. Kada se otkrije rano, terapija često ima za cilj potpuno uklanjanje tumora i smanjenje rizika od povratka bolesti. U uznapredovaloj fazi pristup je drugačiji: fokus je na usporavanju rasta tumora, kontroli simptoma i očuvanju kvaliteta života. Razumevanje ovih razlika može pomoći pacijentkinji i porodici da lakše učestvuju u donošenju odluka.
Rana faza obično znači da je tumor ograničen na dojku i/ili okolne limfne čvorove, bez udaljenih metastaza. Uznapredovali rak dojke podrazumeva lokalno uznapredovalu bolest koja može zahvatiti veće okolne strukture ili metastatsku bolest, kada se ćelije raka nalaze i u drugim organima, kao što su kosti, jetra, pluća ili mozak.
Važno je znati da se stadijum ne određuje samo veličinom tumora. Lekari uzimaju u obzir nalaz pregleda, radiološke testove, patohistološki izveštaj i biološke osobine tumora, uključujući hormonske receptore i HER2 status.

U ranoj fazi lečenje se najčešće planira sa ciljem izlečenja. Tim lekara obično kombinuje nekoliko metoda kako bi se smanjio rizik od povratka bolesti.
Operacija je često prvi korak. Može se uraditi poštedna operacija, kada se uklanja tumor sa delom zdravog tkiva, ili mastektomija, kada se uklanja cela dojka. U pojedinim slučajevima procenjuju se i limfni čvorovi pazuha.
Zračenje se često preporučuje nakon poštedne operacije, a ponekad i nakon mastektomije, u zavisnosti od nalaza. Njegova uloga je da smanji verovatnoću da preostale ćelije raka ponovo rastu na istom mestu.
U zavisnosti od tipa tumora, mogu se preporučiti hormonska terapija, hemoterapija, ciljane terapije ili njihove kombinacije. Kod hormonski zavisnih tumora hormonska terapija može biti važan deo dugoročnog plana. Kod HER2-pozitivnih tumora mogu se koristiti ciljane terapije usmerene na taj receptor.
Lekari odluku zasnivaju na veličini tumora, zahvaćenosti limfnih čvorova, brzini rasta ćelija i opštem riziku od povratka bolesti.
U uznapredovalom raku dojke lečenje je obično sistemsko, što znači da deluje na celo telo. Pošto bolest nije ograničena samo na jedno mesto, sama operacija najčešće nije dovoljna kao osnovni oblik terapije.
Glavni cilj je kontrola bolesti, produženje života kada je moguće i ublažavanje simptoma. To uključuje smanjenje bola, lečenje otežanog disanja, kontrolu umora i održavanje funkcionalnosti koliko god je to moguće.
U zavisnosti od karakteristika tumora mogu se koristiti hormonska terapija, hemoterapija, ciljane terapije, imunoterapija u određenim situacijama i lekovi za jačanje kostiju ako postoji zahvatanje skeleta. Izbor zavisi od toga da li su prisutni hormonski receptori, HER2 ekspresija i druge biološke osobine.
Zračenje se često koristi za ublažavanje bola u kostima, smanjenje tegoba u mozgu ili kontroli lokalnih simptoma u dojci i okolnim tkivima. Hirurgija se u uznapredovaloj fazi ponekad primenjuje zbog kontrole krvarenja, infekcije ili bola, ali ne kao jedina osnovna terapija.
Dva tumora iste veličine mogu zahtevati potpuno različit pristup. Razlog je u tome što neki tumori rastu pod uticajem hormona, neki imaju pojačan HER2 signal, a neki su agresivniji i zahtevaju intenzivnije lečenje. Zbog toga patohistološki i molekularni nalaz imaju ključnu ulogu u izboru terapije.
Ovi podaci pomažu lekarima da procene koristi i rizike svake opcije. Na primer, kod jednog pacijenta operacija može biti centralna terapija, dok kod drugog sistemska terapija ima prioritet, a lokalni zahvati služe kao dopuna.
Pacijentkinja treba da dobije jasan plan koji objašnjava svrhu svake terapije, redosled koraka i moguće neželjene efekte. Korisno je postaviti pitanja o tome da li je cilj izlečenje ili dugoročna kontrola bolesti, koje su alternative i kako će se pratiti odgovor na lečenje.

Bez obzira na stadijum, lečenje raka dojke može biti fizički i emotivno zahtevno. Podrška uključuje kontrolu bola, nutritivnu procenu, psihološku pomoć, savetovanje o fizičkoj aktivnosti i lečenje simptoma povezanih sa terapijom. U uznapredovaloj fazi palijativna nega ne znači odustajanje, već dodatnu podršku usmerenu na kvalitet života i olakšavanje tegoba.
Važno je da pacijentkinja prijavi sve nove simptome, poput bolova, otoka, kašlja, glavobolje ili promene u opštem stanju, kako bi tim mogao da prilagodi terapiju.
Razlika između ranog i uznapredovalog raka dojke nije samo u stadijumu bolesti, već i u cilju lečenja. U ranoj fazi lečenje je najčešće usmereno na izlečenje, dok je u uznapredovaloj fazi fokus na kontroli bolesti i očuvanju kvaliteta života. Najbolji plan je onaj koji je individualno prilagođen i zasnovan na karakteristikama tumora, nalazima i potrebama pacijentkinje.
Operacija je često ključni deo lečenja u ranoj fazi, ali plan može uključivati i zračenje ili sistemsku terapiju, zavisno od osobina tumora i rizika od povratka bolesti.
To je bolest koja je lokalno proširena ili se proširila na udaljene organe. Lečenje je tada obično sistemsko i usmereno na kontrolu bolesti i simptoma.
Ponekad može, ali operacija obično nije osnovni oblik lečenja. Koristi se selektivno za kontrolu lokalnih problema, uz sistemsku terapiju kao glavni pristup.
U obzir uzimaju stadijum bolesti, hormonske receptore, HER2 status, brzinu rasta tumora, opšte zdravlje i prethodna lečenja.
Ne. Palijativna nega je dodatna podrška usmerena na ublažavanje simptoma, smanjenje patnje i bolji kvalitet života, uz aktivno lečenje bolesti kada je to moguće.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International