Rak dojke je ozbiljno oboljenje, ali rana dijagnostika značajno povećava šansu za uspešno lečenje. Najvažnije je obratiti pažnju na promene na dojci ili pazuhu i javiti se lekaru bez odlaganja ako ih primetite.
Rak dojke je jedno od najčešćih malignih oboljenja kod žena, a može se javiti i kod muškaraca. Rana prepoznatljivost simptoma i pravovremeni pregled imaju ključnu ulogu, jer bolest u ranoj fazi često ne izaziva jasne tegobe. Zbog toga su samopraćenje, redovni pregledi i organizovani skrining važni delovi očuvanja zdravlja.
Rak dojke nastaje kada ćelije dojke počnu nekontrolisano da rastu i stvaraju tumor. Tumor može biti benigni ili maligni, a maligni se može širiti u okolna tkiva i udaljene organe. Najčešće polazi iz mliječnih kanalića ili žlezdanog tkiva dojke.
Važno je znati da svaka promena na dojci ne znači rak. Ipak, svaku novu kvržicu, deformitet, sekreciju iz bradavice ili promenu kože treba proceniti lekar.

Simptomi mogu biti različiti i ne moraju uvek biti izraženi. Najčešće promene uključuju:
Bol nije obavezan znak raka dojke, ali i dalje zahteva pažnju ako traje ili se pogoršava. Kod nekih oblika, kao što je inflamatorni rak dojke, promene mogu napredovati brzo i izgledati kao upala.
Pregled je potreban čim primetite novu promenu na dojci ili pazuhu. Ne treba čekati da bol prođe ili da se kvržica sama povuče. Posebno je važno potražiti savet lekara ako imate porodičnu istoriju raka dojke, ranije promene na dojkama ili ste već bili na terapiji zbog tumora.
Ako je promena izražena, ako se dojka naglo menja ili je prisutan krvavi iscjedak, preporučuje se što brža procena. Pravovremeno javljanje može ubrzati dijagnostiku i početak lečenja.
Dijagnostika raka dojke obično počinje razgovorom sa lekarom i kliničkim pregledom. Tok pregleda zavisi od simptoma, godina života, porodične anamneze i nalaza sa slikovnih metoda.
Lekar pregleda dojke i limfne čvorove u pazuhu i iznad ključne kosti. Procena obuhvata veličinu promene, njenu pokretljivost i stanje kože i bradavice.
Mamografija je rendgenski pregled dojki koji pomaže u otkrivanju promena koje nisu uvek opipljive. Često je osnovna metoda kod sumnje na rak dojke i važan deo skrininga u određenim starosnim grupama.
Ultrazvuk se često koristi kao dopuna mamografiji, posebno kod gušćeg žlezdanog tkiva i kod mlađih žena. Pomaže u razlikovanju čvrstih i cističnih promena.
MR dojki se ne koristi kod svih pacijentkinja, ali može biti korisna u složenijim slučajevima, kod procene proširenosti bolesti ili kada drugi nalazi nisu dovoljno jasni.
Definitivna potvrda dijagnoze najčešće se postavlja biopsijom. Uzorak tkiva se analizira pod mikroskopom kako bi se utvrdilo da li je promena maligna i koji je njen tip. Dodatna ispitivanja na uzorku mogu pomoći u izboru terapije.
Nakon potvrde dijagnoze, lekar procenjuje stadijum bolesti, odnosno koliko je tumor lokalno proširen i da li postoje znaci širenja van dojke. Važna je i biološka karakteristika tumora, uključujući hormonske receptore i druge markere, jer oni utiču na plan lečenja.
Ove informacije ne određuju samo prognozu, već i redosled terapijskih postupaka. Zato je individualni pristup neophodan.
Lečenje raka dojke zavisi od stadijuma, tipa tumora, opšteg zdravstvenog stanja i želja pacijentkinje. Često se primenjuje kombinacija više metoda.
Operacija može obuhvatiti uklanjanje tumora uz očuvanje dojke ili uklanjanje cele dojke, u zavisnosti od veličine i položaja tumora. Ponekad se uklanjaju i limfni čvorovi kako bi se proverilo širenje bolesti.
Zračenje se koristi nakon operacije ili u određenim drugim situacijama kako bi se smanjio rizik od lokalnog povratka bolesti. Plan zračenja se pravi individualno.
Hemoterapija se može dati pre operacije radi smanjenja tumora ili posle operacije radi smanjenja rizika od povratka bolesti. Ne daje se svim pacijentkinjama, već prema proceni onkološkog tima.
Ako tumor ima hormonske receptore, hormonska terapija može biti važan deo lečenja. Njena uloga je da utiče na rast tumorskih ćelija koje zavise od hormona.
Za određene podtipove raka dojke koriste se ciljane terapije koje deluju na specifične osobine tumora. Izbor zavisi od laboratorijskih i patohistoloških nalaza.
Pored medicinskih metoda, važni su i nutritivna podrška, kontrola bola, fizička aktivnost prilagođena stanju, kao i psihološka podrška. Lečenje može biti dugotrajno i emotivno zahtevno, pa je dobro uključiti porodicu, prijatelje i stručni tim.
Nakon terapije, potrebne su redovne kontrole radi praćenja oporavka i ranog otkrivanja eventualnog povratka bolesti. Lekar će dati plan kontrolnih pregleda koji se razlikuje od osobe do osobe.

Rak dojke ne može uvek da se spreči, ali se rizik može smanjiti zdravim navikama i redovnim pregledima. To uključuje održavanje zdrave telesne težine, fizičku aktivnost, ograničavanje alkohola i pridržavanje preporuka za skrining.
Samopregled može pomoći da primetite promene između kontrola, ali ne zamenjuje pregled lekara i mamografiju kada je ona preporučena.
Hitniji pregled je potreban ako se brzo pojavljuju otok, crvenilo, jaka bol, ulkus na koži, krvav iscjedak iz bradavice ili opipljiv čvor u pazuhu. U takvim situacijama ne treba odlagati javljanje lekaru.
Rak dojke je najučinkovitije lečiti kada se otkrije rano. Zato je važno reagovati na promene, postaviti dijagnozu što pre i pratiti preporuke multidisciplinarnog tima.
Ne. Mnoge kvržice su benigne, ali svaku novu promenu treba pregledati lekar da bi se utvrdio uzrok.
Definitivna potvrda dijagnoze obično se postavlja biopsijom, nakon slikovnih pregleda i kliničkog pregleda.
Ne. Rak dojke često ne izaziva bol, posebno u ranim fazama, zato su važne redovne kontrole i samopraćenje.
Mamografija je važna, ali se često dopunjuje ultrazvukom, a po potrebi i biopsijom radi konačne potvrde.
Lečenje može uključivati operaciju, zračenje, hemoterapiju, hormonsku terapiju i ciljanu terapiju, zavisno od tipa i stadijuma tumora.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International