Rak prostate je jedan od najčešćih karcinoma kod muškaraca, a ishod često zavisi od ranog otkrivanja. Najvažniji faktori rizika su godine života, porodična istorija i određene nasledne promene, dok rani znaci mogu biti neprimetni ili slični tegobama sa mokrenjem. Savremeno lečenje uključuje praćenje, operaciju, zračenje, hormonsku terapiju i druge ciljane pristupe, u zavisnosti od stadijuma bolesti.
Rak prostate nastaje kada ćelije prostate počnu nekontrolisano da rastu. Prostata je mala žlezda ispod bešike koja učestvuje u stvaranju semenog ejakulata. Ova bolest često raste sporo, pa mnogi muškarci dugo nemaju izražene tegobe. Ipak, rano prepoznavanje i pravovremeni pregled mogu značajno pomoći u izboru odgovarajućeg lečenja.
Ne postoji jedan uzrok raka prostate. Rizik se povećava kombinacijom bioloških i životnih faktora. Iako se bolest ne može uvek sprečiti, korisno je znati ko treba da obrati više pažnje na redovne kontrole.
Važno je naglasiti da prisustvo jednog ili više faktora rizika ne znači da će osoba sigurno dobiti rak prostate. I obrnuto, bolest može nastati i kod muškaraca bez poznatih faktora rizika.

U ranoj fazi rak prostate često ne izaziva jasne simptome. Kada se tegobe pojave, mogu ličiti na uobičajene probleme sa prostatom ili urinarnim traktom. Zato se simptomi uvek moraju tumačiti zajedno sa pregledom lekara.
U kasnijoj fazi mogu se javiti bol u kostima, mršavljenje bez jasnog razloga, umor i opšta slabost. Ovi znaci ne znače automatski rak prostate, ali zahtevaju medicinsku procenu bez odlaganja.
Pregled je važan ako imate trajne urinarne smetnje, krv u urinu ili spermi, bolove u karlici ili leđima, ili ako u porodici postoji istorija raka prostate. Preventivni razgovor sa urologom ili izabranim lekarom posebno je koristan za muškarce koji imaju povećan rizik.
Procena obično obuhvata razgovor o simptomima i porodičnoj istoriji, klinički pregled, kao i laboratorijske i druge dijagnostičke testove kada su potrebni. Neke analize mogu pomoći u proceni rizika, ali nijedan test sam po sebi nije dovoljan za konačnu dijagnozu.
Dijagnoza se postavlja kombinacijom više nalaza. Lekar može preporučiti analizu krvi, pregled prostate i dodatna snimanja. Ako postoji sumnja na malignitet, može biti potrebna biopsija, odnosno uzimanje malog uzorka tkiva prostate za patohistološku analizu.
Nakon potvrde dijagnoze, važni su stadijum bolesti i stepen agresivnosti tumora. To pomaže timu da proceni da li je bolest ograničena na prostatu ili se proširila, i da izabere najbolji terapijski pristup.
Lečenje raka prostate danas je individualizovano. Izbor terapije zavisi od stadijuma bolesti, brzine rasta tumora, opšteg stanja pacijenta i ličnih prioriteta, kao što su očuvanje kvaliteta života i funkcije mokrenja i potencije.
U praksi se često kombinuje više metoda. Na primer, neka obolela lica dobijaju operaciju ili zračenje uz dodatnu hormonsku terapiju, dok drugi mogu biti praćeni bez trenutnog agresivnog lečenja. Odluku donosi multidisciplinarni tim zajedno sa pacijentom.

Redovni pregledi su najvažniji korak. Ako imate porodičnu istoriju bolesti ili urinarne smetnje, razgovarajte sa lekarom o tome kada je vreme za procenu rizika. Zdravije navike, uravnotežena ishrana, fizička aktivnost i kontrola telesne težine mogu doprineti opštem zdravlju i boljoj spremnosti za lečenje ako ono bude potrebno.
Najvažnije je da ne odlažete pregled zbog straha. Mnoge tegobe sa prostatom nisu rak, ali samo lekar može razlikovati bezopasna stanja od onih koja zahtevaju ozbiljniji pristup.
Rak prostate je često izlečiv ili dugo kontrolisan kada se otkrije na vreme. Obratite pažnju na faktore rizika, nemojte zanemariti promene u mokrenju i razgovarajte sa lekarom o skriningu i daljoj obradi ako imate simptome ili porodičnu istoriju bolesti.
Ne. U ranoj fazi često nema jasnih simptoma, zbog čega su pregledi važni posebno kod muškaraca sa povećanim rizikom.
Ne nužno. Učestalo mokrenje može imati više uzroka, uključujući benigno uvećanje prostate ili infekciju, pa je potreban pregled.
Jedan od najvažnijih faktora rizika je starije životno doba, ali značajnu ulogu imaju i porodična istorija i nasledne promene.
Terapija se bira prema stadijumu bolesti, agresivnosti tumora, opštem stanju pacijenta i ciljevima lečenja, uz razgovor sa lekarom.
Ne. U zavisnosti od slučaja, lečenje može uključivati aktivno praćenje, zračenje, hormonsku terapiju, ciljane i druge sistemske terapije.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International