Transplantacija bubrega može značajno poboljšati kvalitet života, ali nosi određene rizike i moguće komplikacije. Najvažniji su odbacivanje organa, infekcije, neželjeni efekti imunosupresivne terapije i hirurške komplikacije, zbog čega su redovne kontrole i brzo javljanje lekaru ključni.
Transplantacija bubrega je često najbolja opcija za osobe sa uznapredovalim bubrežnim zatajenjem, ali kao i svaka velika operacija i dugotrajno lečenje, nosi određene rizike. Razumevanje mogućih komplikacija pomaže pacijentima da se bolje pripreme, prepoznaju upozoravajuće znakove i na vreme potraže pomoć.
Važno je znati da se komplikacije ne javljaju kod svakog pacijenta. Ipak, praćenje nakon zahvata mora biti redovno i dugoročno, jer se neke tegobe mogu razviti odmah posle operacije, dok se druge pojavljuju mesecima ili godinama kasnije.
Rizici se mogu podeliti na nekoliko grupa: hirurške komplikacije, odbacivanje presađenog bubrega, infekcije i neželjeni efekti lekova koji sprečavaju odbacivanje organa. Svaka od ovih grupa zahteva poseban nadzor i saradnju sa transplantacionim timom.
Tokom i neposredno nakon operacije mogu se javiti krvarenje, stvaranje krvnog ugruška, curenje mokraće iz spojnih mesta ili poteškoće sa protokom krvi kroz presađeni bubreg. Ponekad je potrebna dodatna procedura ili hirurška intervencija.
Rana postoperativna faza obično uključuje praćenje količine urina, krvnog pritiska, laboratorijskih nalaza i ultrazvučne kontrole. Ove provere pomažu da se na vreme otkrije da li bubreg radi kako treba.
Odbacivanje nastaje kada imuni sistem prepozna presađeni organ kao stran i napadne ga. Može biti akutno ili hronično. Akutno odbacivanje se češće javlja u ranijem periodu nakon transplantacije, ali može da se pojavi i kasnije. Hronično odbacivanje se razvija sporije i može postepeno da narušava funkciju transplantiranog bubrega.
Simptomi nekad nisu izraženi, zbog čega su laboratorijske analize i kontrole veoma važne. Mogući znaci uključuju pad funkcije bubrega, smanjen urin, oticanje, povišen krvni pritisak ili opšte lošije stanje. Ne treba čekati da se simptomi pogoršaju; svaku sumnju treba prijaviti lekaru.
Pošto se nakon transplantacije uzimaju lekovi koji slabe imuni odgovor, rizik od infekcija je veći. To mogu biti urinarne infekcije, infekcije rana, virusne infekcije i druge infekcije koje se kod osoba sa oslabljenim imunitetom mogu razviti brže i biti ozbiljnije.
Pacijenti treba da obrate pažnju na temperaturu, drhtavicu, peckanje pri mokrenju, bol u predelu transplantata, kašalj, gušenje ili neobjašnjiv umor. Preventivne mere, uključujući higijenu, izbegavanje kontakta sa obolelima i pridržavanje preporuka tima, imaju veliku ulogu.
Imunosupresivni lekovi su neophodni da bi se smanjio rizik od odbacivanja, ali mogu izazvati neželjene efekte. To uključuje povećanu sklonost infekcijama, povišen krvni pritisak, promene nivoa šećera u krvi, poremećaje masnoća, tremor, probleme sa želucem i promene u radu jetre ili bubrega.
Neki lekovi mogu da utiču i na izgled kože, raspoloženje ili kosu, dok dugotrajna primena može povećati rizik od određenih tumora. Zato je važno da se terapija ne prekida niti menja na svoju ruku, već isključivo po savetu lekara.

Čak i kada je rana faza uspešna, transplantacija bubrega zahteva dugoročno praćenje. Kasnije komplikacije mogu uključivati postepeno slabljenje funkcije presađenog bubrega, suženje krvnih sudova, ponovljene infekcije ili komplikacije povezane sa dugotrajnom terapijom.
U nekih pacijenata mogu se razviti i kardiovaskularni problemi, osteoporoza ili poremećaji metabolizma. To ne znači da će se oni javiti, ali lekari redovno prate krvni pritisak, šećer, lipide, telesnu težinu i laboratorijske parametre kako bi reagovali na vreme.
Odmah kontaktirajte transplantacioni centar ili hitnu službu ako imate visoku temperaturu, smanjenje količine mokraće, bol ili otok oko transplantiranog bubrega, krvarenje, iznenadni porast krvnog pritiska, otežano disanje, izraženu slabost ili znakove infekcije.
Takođe se javite ako ste propustili dozu imunosupresivnog leka, ako imate povraćanje ili proliv koji sprečavaju redovno uzimanje terapije, ili ako primećujete bilo kakvu naglu promenu u opštem stanju. Brza reakcija može biti presudna za očuvanje funkcije transplantata.

Odgovorno ponašanje pacijenta ima veliki uticaj na ishod lečenja. Najbolje rezultate daje saradnja između pacijenta, nefrologa, hirurga i celog transplantacionog tima.
Rizici transplantacije bubrega postoje, ali su mnogi od njih predvidivi, pratljivi i lečivi ako se prepoznaju na vreme. Redovne kontrole, dosledno uzimanje terapije i brzo javljanje na prve znakove promene ključni su za dugoročno očuvanje presađenog bubrega i opšteg zdravlja.
Za većinu pacijenata transplantacija predstavlja novu šansu za kvalitetniji život, ali uspeh zavisi i od pažljivog praćenja nakon operacije. Informisan pacijent je bolje pripremljen pacijent.
Najvažnije komplikacije su odbacivanje presađenog bubrega, infekcije i neželjeni efekti imunosupresivne terapije. Rani postoperativni problemi, poput krvarenja ili poteškoća sa mokraćnim putevima, takođe mogu da se jave.
Odbacivanje nekad nema jasne simptome, zato su kontrole ključne. Mogući znaci su pad funkcije bubrega, smanjeno mokrenje, otok, povišen krvni pritisak i opšte pogoršanje stanja.
Zato što lekovi koji sprečavaju odbacivanje smanjuju aktivnost imunog sistema. To povećava rizik od infekcija i može promeniti način na koji se one ispoljavaju.
Ne. Terapiju ne treba prekidati niti menjati bez dogovora sa lekarom. Ako imate nuspojave, javite se transplantacionom timu da proceni sledeći korak.
Hitno se javite ako imate temperaturu, smanjenje mokrenja, bol ili otok oko transplantata, otežano disanje, krvarenje ili znakove infekcije.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International