Nakon transplantacije bubrega moguće su komplikacije kao što su odbacivanje organa, infekcije, neželjeni efekti imunosupresivne terapije i hirurški problemi. Redovne kontrole, uzimanje terapije tačno po uputstvu i brzo javljanje lekaru pri simptomima značajno pomažu da se rizik smanji i da se problemi otkriju na vreme.
Transplantacija bubrega može značajno poboljšati kvalitet života, ali period nakon operacije zahteva pažljivo praćenje. Novi bubreg je u početku osetljiv, a organizam ga može prepoznati kao strano telo. Istovremeno, lekovi koji sprečavaju odbacivanje transplantata povećavaju sklonost ka infekcijama i drugim neželjenim efektima.
Razumevanje mogućih komplikacija pomaže pacijentu i porodici da na vreme prepoznaju upozoravajuće znakove i brzo se jave transplantacionom timu. Rano otkrivanje problema često olakšava lečenje i smanjuje rizik od ozbiljnijih posledica.

Odbacivanje nastaje kada imuni sistem napadne presađeni bubreg. Može biti akutno, što znači da se javlja ranije nakon transplantacije, ili hronično, kada se razvija postepeno tokom vremena. Simptomi nisu uvek izraženi, pa se stanje često otkriva analizama krvi, urina ili biopsijom.
Mogući znaci uključuju pad funkcije bubrega, smanjeno mokrenje, otok, povišen krvni pritisak i opštu slabost. Važno je da pacijent ne preskače terapiju, jer neredovno uzimanje lekova značajno povećava rizik od odbacivanja.
Imunosupresivni lekovi smanjuju sposobnost organizma da se brani od mikroorganizama, pa su infekcije nakon transplantacije češće. Mogu obuhvatiti infekcije urinarnog trakta, pluća, rane, kao i virusne infekcije, posebno u ranom posttransplantacionom periodu.
Upozoravajući znaci su temperatura, drhtavica, kašalj, bol pri mokrenju, učestalo mokrenje, neprijatan miris urina ili crvenilo i sekret iz rane. Kod transplantiranih pacijenata i blaži simptomi zaslužuju brzu procenu lekara.
Lekovi koji sprečavaju odbacivanje transplantata su neophodni, ali mogu izazvati neželjene efekte. Neki od njih mogu uticati na krvni pritisak, nivo šećera u krvi, masnoće u krvi, telesnu masu, raspoloženje ili izazvati tremor, glavobolju i probavne tegobe.
Određeni lekovi mogu uticati i na koštanu gustinu, krvnu sliku ili funkciju jetre i bubrega. Zato su redovne laboratorijske kontrole važan deo praćenja nakon transplantacije.
Kao i posle svake operacije, mogu se javiti krvarenje, stvaranje hematoma, infekcija rane ili problemi sa zarastanjem. Ponekad se mogu razviti komplikacije povezane sa krvnim sudovima ili mokraćnim kanalima koji povezuju novi bubreg sa mokraćnom bešikom.
Bol, otok, curenje tečnosti iz rane, naglo smanjenje mokrenja ili temperatura mogu ukazivati na problem i zahtevaju medicinsku procenu.
U nekim slučajevima može doći do začepljenja mokraćovoda, curenja urina ili smanjene funkcije transplantiranog bubrega. Zbog toga se prate količina urina, laboratorijski parametri i ultrazvučni nalazi, naročito u ranom periodu nakon transplantacije.
Rizik od komplikacija može biti veći ako je prisutna neredovna upotreba terapije, prethodne infekcije, određene hronične bolesti, visok krvni pritisak ili ako je oporavak nakon operacije otežan. Na rizik utiču i individualne osobine pacijenta, podudarnost donora i primaoca, kao i vreme proteklo od transplantacije.
Važno je naglasiti da se komplikacije mogu javiti i kod pacijenata koji se pridržavaju svih preporuka, zbog čega su kontrolni pregledi neophodni.
Odmah se javite transplantacionom timu ili hitnoj službi ako primetite:

Najvažnije mere su redovno uzimanje terapije tačno po uputstvu, dolazak na zakazane kontrole i brzo reagovanje na simptome. Lekar može pratiti krvne analize, nivoe lekova, krvni pritisak, šećer i funkciju transplantata kako bi na vreme prilagodio terapiju.
Korisno je i pridržavati se preporuka o higijeni, bezbednoj ishrani, adekvatnom unosu tečnosti, zaštiti od infekcija i postupnom povratku fizičkim aktivnostima prema savetu tima za transplantaciju. Pacijent ne bi trebalo samostalno da menja doze lekova niti da uvodi nove preparate, uključujući biljne suplemente, bez konsultacije sa lekarom.
Komplikacije nakon transplantacije bubrega nisu retke teme za razgovor sa timom koji vodi lečenje, ali uz dobar nadzor mnoge se mogu prepoznati i pravovremeno zbrinuti. Najvažniji koraci su dosledno uzimanje terapije, praćenje simptoma i redovne kontrole. Ako imate bilo kakvu nedoumicu, obratite se svom nefrologu ili transplantacionom centru.
Jedna od najvažnijih komplikacija je odbacivanje transplantata, ali su česte i infekcije zbog imunosupresivne terapije. Tačan rizik zavisi od individualnog stanja pacijenta i perioda nakon transplantacije.
Temperatura, drhtavica, kašalj, peckanje pri mokrenju, bol u rani ili opšta malaksalost mogu ukazivati na infekciju. I blaže tegobe treba prijaviti lekaru na vreme.
Da. Mogu uticati na krvni pritisak, šećer, masnoće u krvi, krvnu sliku i druge organe. Zato su redovne kontrole važne i terapija se po potrebi prilagođava.
Treba što pre kontaktirati transplantacioni tim ili postupiti prema ranije dobijenim uputstvima. Nemojte sami udvostručavati dozu bez saveta lekara.
Najveći rizik je obično u ranom periodu nakon transplantacije, ali određene komplikacije mogu nastati i kasnije. Zato su kontrole važne dugoročno.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International