Transplantacija bubrega može biti moguća kod osoba sa dijabetesom i hipertenzijom ako su ove bolesti dovoljno dobro kontrolisane i ako nema ozbiljnih kontraindikacija. Lekari najpre procenjuju stanje srca, krvnih sudova, infekcije i opšte zdravlje kako bi procenili bezbednost zahvata i dugoročne koristi.
Transplantacija bubrega često je najbolja opcija lečenja za osobe sa završnim stadijumom bubrežne bolesti. Kod pacijenata koji imaju dijabetes i hipertenziju, pitanje nije samo da li je transplantacija tehnički moguća, već i da li je bezbedna i da li može doneti jasan zdravstveni benefit u odnosu na druge opcije lečenja.
Transplantacija se obično razmatra kada bubrezi više ne mogu da obavljaju svoju funkciju dovoljno dobro, a dijaliza ili drugi oblici potpornog lečenja postaju dugoročno potrebni. Dijabetes i hipertenzija su dva najčešća uzroka hronične bubrežne bolesti i završnog stadijuma bubrežne insuficijencije.
Važno je znati da same dijagnoze dijabetesa i hipertenzije nisu automatska prepreka za transplantaciju. Mnogo je važnije koliko su te bolesti kontrolisane i da li su već izazvale komplikacije u srcu, krvnim sudovima, očima, mozgu ili drugim organima.

Pre uvrštavanja na listu za transplantaciju, tim specijalista procenjuje celokupno stanje pacijenta. Posebna pažnja posvećuje se sledećem:
Ova procena je važna jer transplantacija zahteva operaciju, oporavak i doživotno uzimanje imunosupresivne terapije koja smanjuje rizik od odbacivanja organa, ali povećava rizik od infekcija i nekih drugih komplikacija.
Dijabetes sam po sebi ne isključuje transplantaciju bubrega. Međutim, lekar mora proceniti da li je šećerna bolest stabilna i da li je izazvala komplikacije koje bi povećale operativni rizik. Dobrа regulacija šećera pre i posle transplantacije važna je zbog zarastanja rana, kontrole infekcija i dugoročnog očuvanja presađenog bubrega.
Kod nekih osoba sa dijabetesom razmatra se i kombinovana transplantacija bubrega i pankreasa, ali to nije opcija za svakoga. O takvim rešenjima odlučuje specijalizovani transplantacioni tim nakon detaljne evaluacije.
Hipertenzija je česta kod osoba sa hroničnom bolešću bubrega i mora biti dobro kontrolisana pre transplantacije. Nekontrolisan krvni pritisak povećava rizik od srčanih i moždanih komplikacija, a može ugroziti i funkciju novog bubrega nakon operacije.
U praksi, lekari proveravaju da li je hipertenzija posledica same bubrežne bolesti, da li postoji oštećenje srca ili krvnih sudova i da li je terapija efikasna. Ako je pritisak veoma teško kontrolisati, transplantacija može biti odložena dok se ne postigne stabilizacija.
Postoje situacije u kojima se transplantacija privremeno odlaže ili se uopšte ne preporučuje. To ne znači da je odluka trajna, već da je potrebno dodatno lečenje ili procena. Najčešći razlozi su:
U takvim situacijama lekar prvo nastoji da stabilizuje stanje. Tek kada rizici postanu prihvatljivi, transplantacija se ponovo razmatra.
Dobra priprema za transplantaciju uključuje više koraka. Pacijent obično prolazi kroz laboratorijske analize, snimanja, kardiološku procenu i razgovor sa nefrologom, hirurgom i drugim specijalistima po potrebi. Važan deo pripreme je i edukacija o lekovima koji će se uzimati posle operacije.
Pacijenti sa dijabetesom i hipertenzijom često moraju da optimizuju terapiju pre transplantacije. To može značiti prilagođavanje insulina ili oralnih lekova, promenu antihipertenzivne terapije, lečenje anemije, korekciju ishrane i rad na fizičkoj kondiciji u meri u kojoj je to moguće.
Nakon transplantacije, praćenje je veoma važno, naročito kod osoba sa dijabetesom i hipertenzijom. Potrebne su redovne kontrole funkcije bubrega, nivoa lekova, šećera u krvi i krvnog pritiska. Neki lekovi protiv odbacivanja organa mogu uticati na šećer, pritisak i telesnu masu, pa je pažljivo praćenje obavezno.
Pacijent treba da zna da transplantacija ne leči dijabetes niti hipertenziju. Te bolesti i dalje zahtevaju stalno lečenje i praćenje, jer su i dalje faktori rizika za oštećenje novog bubrega i krvnih sudova.

Najbolji prvi korak je razgovor sa nefrologom. On procenjuje da li pacijent ispunjava osnovne uslove za transplantaciju i upućuje ga transplantacionom timu. U timu su obično nefrolog, transplantacioni hirurg, anesteziolog, kardiolog i drugi stručnjaci prema potrebi.
Ako imate dijabetes, hipertenziju i uznapredovalo bubrežno oboljenje, ne treba pretpostavljati da transplantacija nije opcija. Mnogo pacijenata sa ovim bolestima može biti kandidovano za transplantaciju, ali samo nakon pažljive procene i pripreme.
Transplantacija bubrega kod dijabetesa i hipertenzije često je moguća, ali zavisi od toga koliko su ove bolesti kontrolisane i da li postoje pridružene komplikacije. Ključ uspeha je rana i detaljna procena, dobra priprema i dosledno praćenje pre i posle operacije.
Ako imate završni stadijum bubrežne bolesti, razgovarajte sa nefrologom o tome da li ste kandidat za transplantaciju i koje korake treba preduzeti da biste bili procenjeni na vreme.
Ne. Dijabetes sam po sebi ne isključuje transplantaciju, ali mora biti dovoljno dobro kontrolisan i bez ozbiljnih komplikacija koje bi povećale rizik operacije.
Ne mora da bude. Ključno je da krvni pritisak bude što bolje kontrolisan i da se proceni stanje srca i krvnih sudova.
Obično su potrebni laboratorija, procena funkcije srca, krvnih sudova, infekcija, kao i razgovor sa nefrologom i transplantacionim timom.
Da. Transplantacija ne leči te bolesti, pa su redovno lečenje i kontrole i dalje neophodni.
Aktivna infekcija, loše kontrolisan šećer, nekontrolisana hipertenzija, teška bolest srca ili krvnih sudova i druge ozbiljne kontraindikacije mogu odložiti zahvat.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International