Trostruko negativni rak dojke je podtip koji obično ne reaguje na hormonsku terapiju ni na lekove usmerene na HER2 receptor, pa se lečenje najčešće zasniva na hirurgiji, hemoterapiji, zračenju, a kod pojedinih pacijentkinja i na imunoterapiji ili ciljanim lekovima. Prognoza zavisi od stadijuma bolesti, odgovora na terapiju, opšteg zdravlja i bioloških osobina tumora, zbog čega je potreban individualan plan lečenja.
Trostruko negativni rak dojke (TNBC) je podtip karcinoma dojke koji ne pokazuje prisustvo estrogen receptora, progesteron receptora ni HER2 proteina. Zbog toga se lečenje razlikuje od terapije drugih oblika raka dojke i često zahteva kombinaciju više pristupa. Važno je znati da se plan terapije određuje individualno, prema stadijumu bolesti, veličini tumora, prisustvu metastaza i opštem zdravstvenom stanju pacijentkinje.
Uobičajeno se karcinomi dojke analiziraju na tri ključna markera: hormonske receptore i HER2. Kada su svi negativni, tumor se naziva trostruko negativnim. To znači da hormonska terapija i anti-HER2 terapije, koje su veoma korisne kod drugih tipova raka dojke, uglavnom nisu efikasne u ovom slučaju. Zato se tretman najčešće oslanja na sistemsku terapiju koja deluje na ćelije tumora širom tela.

Operacija je često deo lečenja kada je tumor moguće ukloniti. Može se primeniti poštedna operacija dojke ili mastektomija, u zavisnosti od veličine tumora, odnosa prema okolnom tkivu i opšteg plana lečenja. Ponekad se pre operacije daje terapija da bi se tumor smanjio.
Hemoterapija je jedna od najvažnijih terapija za trostruko negativni rak dojke. Može se davati pre operacije, kako bi se procenilo koliko tumor reaguje, ili posle operacije radi smanjenja rizika od povratka bolesti. U nekim slučajevima koristi se i kod uznapredovale bolesti. Izbor lekova zavisi od stadijuma, prethodnih terapija i tolerancije organizma.
Kod dela pacijentkinja, naročito kada tumor pokazuje određene biološke osobine, može se razmatrati imunoterapija. Ova terapija pomaže imunom sistemu da prepozna i napadne tumorske ćelije. Najčešće se razmatra u kombinaciji sa hemoterapijom, posebno u određenim ranim ili uznapredovalim stadijumima bolesti, u skladu sa onkološkim smernicama.
Iako trostruko negativni tumor ne reaguje na anti-HER2 terapiju, kod pojedinih pacijentkinja mogu postojati mutacije ili posebni biomarkeri koji otvaraju mogućnost ciljane terapije. Na primer, kod tumora sa BRCA mutacijama mogu se razmatrati PARP inhibitori. Zato je genetsko i molekularno testiranje važno u proceni najboljeg lečenja.
Radioterapija se često koristi nakon operacije, posebno ako postoji veći rizik da su ostale mikroskopske tumorske ćelije u operisanom području. Može biti deo lečenja i kod lokalno uznapredovale bolesti ili kada je potrebno ublažiti simptome metastaza.
Pristup lečenju zavisi od toga da li je bolest rani lokalizovani tumor, lokalno uznapredovala bolest ili metastatski karcinom. U ranijim stadijumima često se razmatra neoadjuvantna terapija, odnosno lekovi pre operacije. To može pomoći da se tumor smanji i da se proceni odgovor na lečenje. Nakon operacije se odlučuje da li je potrebno dodatno lečenje.
U metastatskoj bolesti cilj terapije je kontrola simptoma, usporavanje napredovanja i očuvanje kvaliteta života. U tom kontekstu terapija se bira pažljivo, sa naglaskom na efikasnost i podnošljivost.
Prognoza trostruko negativnog raka dojke nije ista za sve pacijentkinje. Na nju utiču stadijum u trenutku dijagnoze, veličina tumora, prisustvo zahvaćenih limfnih čvorova, odgovar na neoadjuvantnu terapiju, prisustvo metastaza i opšte zdravstveno stanje. Važnu ulogu imaju i molekularne karakteristike tumora, kao i mogućnost da se primene savremene terapije.
U ranim fazama, kada je tumor otkriven na vreme i kada dobro odgovori na terapiju, ishod može biti povoljniji. Kod uznapredovalih oblika bolesti lečenje se fokusira na kontrolu bolesti i simptoma. Najvažnije je da prognozu proceni onkološki tim na osnovu svih dostupnih nalaza, a ne samo na osnovu tipa tumora.
Lečenje TNBC često traje više meseci i može uključivati različite nuspojave, kao što su umor, mučnina, opadanje kose, promene krvne slike ili osećaj slabosti. Lekarski tim prati laboratorijske analize i opšte stanje kako bi po potrebi prilagodio terapiju. Podrška nutricioniste, psihologa, fizioterapeuta i stručnjaka za palijativnu negu može značajno pomoći tokom procesa lečenja.

Dodatno onkološko mišljenje može biti korisno kada je dijagnoza nova, kada postoje dileme oko izbora terapije, kada bolest ne odgovara očekivano na lečenje ili kada su potrebne napredne terapijske opcije i genetsko testiranje. Drugo mišljenje ne znači odlaganje terapije, već često pomaže da se plan preciznije uskladi sa situacijom pacijentkinje.
Trostruko negativni rak dojke je složen podtip bolesti koji zahteva individualizovan pristup. Iako hormonska i anti-HER2 terapija obično nisu opcija, postoje važne mogućnosti lečenja, uključujući hemoterapiju, hirurgiju, zračenje, imunoterapiju i određene ciljane lekove. Prognoza zavisi od više faktora, a najbolji rezultati se postižu kada se terapija planira rano i u saradnji sa iskusnim onkološkim timom.
U pravilu ne, jer tumor nema hormonske receptore na koje bi hormonska terapija delovala.
Hemoterapija je najčešći deo lečenja, često u kombinaciji sa operacijom i, po potrebi, zračenjem ili imunoterapijom.
Ne. Imunoterapija se razmatra samo kod određenih pacijentkinja, u zavisnosti od stadijuma bolesti i bioloških karakteristika tumora.
Na prognozu utiču stadijum bolesti, veličina tumora, stanje limfnih čvorova, odgovor na terapiju i opšte zdravstveno stanje.
Genetsko testiranje može otkriti promene, poput BRCA mutacija, koje otvaraju mogućnost za dodatne terapijske opcije.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International