Tumor mozga se kod odraslih i dece leči na osnovu tipa tumora, njegovog položaja, starosti pacijenta i uticaja na razvoj ili svakodnevno funkcionisanje. Kod dece se posebno vodi računa o očuvanju razvoja, dok se kod odraslih češće planira lečenje prema opštem zdravstvenom stanju i biološkim osobinama tumora.
Tumor mozga je promena koja nastaje kada ćelije u mozgu ili oko njega počnu nekontrolisano da rastu. Može biti benigni ili maligni, sporiji ili agresivniji, a simptomi zavise od mesta na kojem se nalazi. Iako se naziv bolesti ne menja, način lečenja često mora da bude prilagođen uzrastu pacijenta.
Razlika između odraslih i dece nije samo u veličini tela. Mozak deteta se još razvija, pa terapija mora da štiti kognitivni razvoj, govor, pokrete, hormone i budući kvalitet života. Kod odraslih se više uzimaju u obzir prethodne bolesti, svakodnevna funkcionalnost i vrsta tumora koja se češće sreće u tom uzrastu.

Plan lečenja tumora mozga obično ima nekoliko ciljeva:
Ovi ciljevi postoje i kod odraslih i kod dece, ali se prioriteti razlikuju. Kod deteta je veoma važno da terapija ne ostavi dugoročne posledice po učenje, rast i razvoj. Kod odrasle osobe često se procenjuje kako terapija utiče na samostalnost, posao i opšte zdravstveno stanje.
Kod odraslih je operacija često prvi korak kada je tumor pristupačan za hirurško uklanjanje. Neurohirurg nastoji da ukloni što veći deo tumora, ali bez oštećenja važnih centara za govor, pokret ili vid. Ako potpuna operacija nije moguća, može se uraditi delimično uklanjanje ili uzimanje uzorka za analizu.
Nakon operacije, ili ponekad umesto nje, mogu se primeniti radioterapija i hemoterapija. Izbor zavisi od histološkog tipa tumora, njegove agresivnosti i toga da li je tumor zahvatio okolna tkiva. Kod nekih odraslih pacijenata koristi se i ciljano lečenje, ako tumor ima osobine koje odgovaraju takvom pristupu.
Važan deo lečenja je i kontrola simptoma. To može uključivati lekove protiv otoka mozga, antiepileptike kod napada, terapiju protiv bola i rehabilitaciju radi vraćanja funkcije.
Kod dece je plan lečenja često pažljivije usmeren na dugoročne posledice. Hirurgija je i dalje važna, ali se procenjuje koliko je bezbedno ukloniti tumor bez narušavanja funkcija koje su ključne za razvoj. Dečji neurohirurg i onkološki tim razmatraju i da li je potrebno odložiti ili prilagoditi druge terapije.
Radioterapija se kod dece koristi sa posebnim oprezom, naročito kod vrlo male dece, jer može uticati na pamćenje, učenje, hormonsku ravnotežu i rast. Zbog toga se, kada god je moguće, bira strategija koja smanjuje izlaganje mozga zračenju. Hemoterapija može imati važnu ulogu, posebno kada se želi odložiti ili smanjiti potreba za zračenjem.
Lečenje dece skoro uvek uključuje i širu podršku: neuropsihološku procenu, logopedsku i fizikalnu rehabilitaciju, praćenje endokrinologa i podršku porodici. Cilj nije samo izlečenje bolesti, već i očuvanje razvoja deteta.
Lečenje tumora mozga planira multidisciplinarni tim. U njemu mogu biti neurohirurg, neurolog, onkolog, radioterapeut, neuroradiolog, patolog, rehabilitacioni stručnjak i drugi specijalisti. Tim razmatra rezultate snimanja, nalaz biopsije, simptome i opšte stanje pacijenta.
Važno je da pacijent ili roditelji razumeju šta je cilj svake terapije, koje su moguće koristi i koja su ograničenja. Nekad se lečenje sprovodi u fazama: prvo operacija, zatim dodatna terapija i kasnija rehabilitacija. U drugim slučajevima prvo se daje medikamentozna terapija, a operacija se planira kasnije.
Roditelji često žele jasan odgovor šta sledi, ali kod tumora mozga tok lečenja zavisi od mnogo faktora. Važno je postavljati pitanja o vrsti tumora, cilju terapije, mogućim nuspojavama i planu praćenja. Takođe je korisno pitati kako će lečenje uticati na školu, govor, kretanje, san i ponašanje deteta.
Psihološka podrška je veoma važna. Dete može osećati strah, umor ili zbunjenost, a roditelji često prolaze kroz veliki stres. Otvoren razgovor sa timom i redovne kontrole pomažu da se terapija bolje podnese i na vreme prilagodi.

Odmah potražite medicinsku pomoć ako se pojave novi ili naglo pogoršani simptomi kao što su jaka glavobolja, povraćanje, napad, slabost jedne strane tela, smetenost, poremećaj govora ili nagle promene vida. Kod dece treba obratiti pažnju i na promene u ravnoteži, ponašanju, školskom uspehu ili sposobnosti učenja.
Tumor mozga kod odraslih i dece zahteva individualan pristup, ali razlog za razliku nije samo vrsta bolesti, već i uzrast, razvoj mozga i dugoročni ciljevi lečenja. Najbolji plan obično nastaje kada tim specijalista proceni sve kliničke podatke i razgovara sa pacijentom ili porodicom o mogućnostima i očekivanjima.
Ako postoji sumnja na tumor mozga, važno je što pre obaviti pregled kod neurologa ili neurohirurga. Rano prepoznavanje simptoma i precizna dijagnostika pomažu da se terapija planira bez odlaganja.
Ne. Osnovni principi su slični, ali se kod dece više vodi računa o razvoju mozga, dugoročnim posledicama i očuvanju funkcija koje su važne za rast i učenje.
Prvi korak zavisi od tipa i položaja tumora. Često je to operacija ili biopsija, a zatim se odlučuje da li su potrebni zračenje, hemoterapija ili druga terapija.
Zato što zračenje može imati dugoročne posledice na kognitivni razvoj, hormone i rast, posebno kod mlađe dece.
Ne. Neki tumori se prvo prate ili leče lekovima, a operacija se radi samo ako je bezbedna i korisna za pacijenta.
Ako se pojave napad, nagla slabost, poremećaj govora, povraćanje, jaka glavobolja ili naglo pogoršanje vida, potrebno je odmah potražiti pomoć.
Treatments are delivered at our JCI-accredited hospitals — Acıbadem International