Centar za lečenje bolesti srca Acıbadem kvalitetom svojih usluga svetskog nivoa obezbeđuje izuzetnu podršku i postupke u lečenju bolesti srca u Turskoj. Koristimo najsavremenije tehnologije i omogućavamo pristup najkompletnijim metodama dijagnostikovanja i lečenja kardiovaskularnih bolesti.
U našem centru za lečenje bolesti srca, timovi kardiologa i kardiohirurga obezbeđuju najefikasniju negu i lečenje, usmerene samo, i isključivo, na pacijenta.
U našem centru mogu se obaviti kompletni neinvazivni pregledi, postupci minimalno invazivne interventne kardiologije, elektrofiziološke studije, postupci nuklearne kardiologije, Flash CT, PET-CT, MRI srca, EKG i sportski EKG, ECO, koronarnu angiografiju i angiografiju zgloba.
Izvodimo minimalno invazivne operacije, složene operacije kao što su koronarna angioplastika i plasiranje stenta, bajpas hirurgiju, TAVI, postupak kateterske ablacije i tako dalje.
Bolest koronarnih arterija jedna je od najčešćih bolesti srca. Krv može slobodno da prolazi kroz zdravu koronarnu arteriju, što omogućava dotok krvi bogate kiseonikom u srce.
Visok nivo holesterola, visok krvni pritisak i pušenje mogu oštetiti unutrašnjost arterija, a rezultat je nakupljanje plaka unutar arterijskih zidova koji ometa protok krvi. Ovakvo stanje signal je za početak koronarnog oboljenja.
Što se više plaka nakuplja u arteriji, to arterija postaje uža, te se dodatno smanjuje količina krvi koja dolazi u srčani mišić. Time srce ne dobija dovoljno krvi obogaćene kiseonikom, što može uzrokovati bolove u grudima.
Sužena arterija koja se u potpunosti blokira krvnim ugrušcima uzrokuje srčani udar (infarkt miokarda). Nedostatak krvi bogate kiseonikom dovodi do trajnog oštećenja srčanog mišića.
Srčani udar počinje kada se zaustavi protok krvi kroz suženu koronarnu arteriju ili bilo koju njenu granu. Ovo rezultira ili nepovratnim oštećenjem srčanog mišića ili fatalnim srčanim udarom. Srčani udari su najozbiljniji od svih koronarnih bolesti srca.
Dva su glavna uzroka, koji povećavaju rizik od srčanog udara: “nepromenljivi rizici” i “promenljivi rizici”. Nepromenljivi rizici uključuju genetiku, godine starosti i muški pol. Muškarci i svi oni čiji članovi porodice imaju istorijat ranih srčanih udara pod većim su rizikom. Rizici se takođe povećavaju sa godinama.
Druga grupa su “promenljivi rizici”. Na njih pojedinac može da utiče. Pušenje, visok krvni pritisak (hipertenzija), dijabetes, visok nivo masnoća u krvi, i gojaznost uključeni su u ovu grupu uzročnika.
Primarni simptom srčanog udara je bol u grudima. Kod klasičnih slučajeva infarkta, ovaj bol je jak i razarajući. Rana dijagnoza i terapija je posebno važna, kao i svesnost pojedinca da pomoć treba da potraži bez gubljenja vremena.
Srce ima 4 zaliska koji se neprestano i kontinuirano otvaraju i zatvaraju. Nepravilno otvaranje i zatvaranje zalistaka može rezultirati njihovim oboljenjem.
Bolesti zalistaka mogu biti kongenitalne, nastale nakon reumatizma u detinjstvu, ili usled kalcifikacija u kasnijem životu.
Subjektivne tegobe mogu varirati zavisno od toga koji zalistak je oboleo. Najčešći simptomi su zamor, brzo umaranje, palpitacije, gubitak vazduha, i obostrano otečena stopala.
Pre bilo kakvih tegoba, bolest zaliska može se slučajno dijagnostikovati ako doktor čuje šum na srcu. Kako se tegobe pojačavaju, može se postaviti dijagnoza upotrebom specijalnih dijagnostičkih tehnika: elektrokardiografija, rendgenski snimak grudi, ehokardiografija i kateterizacija srca.
Kod aritmije dolazi do nepravilnog srčanog ritma. Iako se aritmije uglavnom viđaju kod pacijenata koji imaju postojeći srčani poremećaj, mogu se razviti i kod ljudi koji nemaju prethodnih zdravstvenih tegoba.
Neki pacijenti nemaju simptome i dobijaju dijagnozu aritmija samo nakon rutinskog pregleda ili nakon elektrokardiograma (EKG) urađenog iz nekog drugog razloga. Međutim, značajan broj pacijenata javlja se svom lekaru usled pojave palpitacija, nepravilnih otkucaja srca, neprirodnog osećaja u grudima, osećaja praznine, vrtoglavice, nesvestice, manjeg kapaciteta pri naporu i nedostatka daha.
Endokarditis je mikrobna inflamacija unutrašnjeg sloja srca, koji se naziva endokard, a koji takođe uključuje i srčane zaliske. Simptomi variraju zavisno od inficiranog dela srca i vrste bakterije koja je izazvala infekciju.
Pacijentima se intravenozno daju antibiotici najmanje 4-6 nedelja. Operacija je opcija kod otkazivanja rada srca izazvanog endokarditisom ili usled ekspulzije krvnog ugruška, kao posledica upalnog procesa.
Prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 1995, kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića koje rezultuju srčanom disfunkcijom. Postoje 4 grupe kardiomiopatija:
Postoji mnogo uzročnika kardiomiopatija, uključujući bolest koronarnih arterija, bolesti srčanih zalistaka, hipertenziju, infekcije, metaboličke bolesti, genetske razloge, kao i različite vrste trovanja.
Hirurško lečenje može biti izvedeno u slučajevima kada medikamentozno ili minimalno invazivno lečenje ne mogu biti primenjeni.
Aneurizme abdominalne aorte: Oštećenje zida aorte uzrokuje da se najveća arterija koja izlazi iz srca proširi na 1,5 puta svoje prvobitne veličinu u području abdomena. Češće se registruje kod starijih muškaraca. Javlja se u 2-3 slučaja na svakih 10 hiljada ljudi.
Pušenje, prisustvo naslednog faktora, starija životna dob, visina, začepljenje pojedinih arterija, visok holesterol, hronična plućna bolest i hipertenzija, predstavljaju faktore rizika za nastanak aneurizme abdominalne aorte.
Najčešće, aneurizma abdominalne aorte ne daje nikakve simptome. Bolest se obično dijagnostikuje u okviru sistematskih pregleda. Približno 25% pacijenata može imati kontinuirane ili povremene bolove u stomaku.
Aneurizma torakalne aorte: Ovo su aneurizme koje se formiraju u aorti, u njenom grudnom delu. Lokalizovano proširenje od oko 4 cm naziva se aneurizma. 1-1.5% pacijenata sa torakalnom aneurizmom ima 65 ili više godina.
Pacijenti od 65 godina i stariji skloniji su ovoj bolesti. Torakalna aneurizma može biti pokrenuta disekcijom aorte, naslednim faktorom, bolešću vezivnog tkiva (Marfan sindromom), traumom, ali i infektivnim bolestima.
Aneurizme torakalne aorte obično ne daju nikakve simptome. Velike aneurizme mogu izazvati bol u grudima, leđima i trbuhu. Subjektivne tegobe podsećaju na tegobe kod srčanog udara. Međutim, simptomi mogu uključiti i disfoniju, otežano gutanje, kašalj, povraćanje i krvarenje. Iznenadna pojava nekog od ovih simptoma može ukazivati na urgentnu situaciju poput rupture aneurizme aorte.
Disekcija: Aortna disekcija je naprsnuće u zidu aorte. Kliničke manifestacije mogu varirati zavisno od lokacije aortnog naprsnuća.
Kod većine pacijenata, stanje je izazvano hipertenzijom. Može se razviti i kao rezultat različitih bolesti poput aortne aneurizme, bolesti vezivnog tkiva, aortne stenoze, aortne koarktacije i drugih zdravstvenih tegoba koje se vezuju za aortu. Simptomi često počinju naglim, jakim bolom u grudima i bolom u leđima koji je opisan poput probadanja. Od propratnih tegoba mogu se javiti i ubrzano disanje, osećaj hladnoće, mučnina i povraćanje.
Periferne embolije: periferna vaskularna bolest (PVD) predstavlja suženje vena koje nisu koronarne, a koje snabdevaju srce kiseonikom. Posledica tog suženja je da ne dolazi dovoljno oksigenirane krvi u odgovarajuća tkiva i organe.
Dijabetes, dugoročna hipertenzija, dugoročni poremećaj metabolizma lipida, istorija ateroskleroze (krutost krvnih sudova) u porodici, giht, nedovoljna aktivnost i nikotinska zavisnost neki su od rizika i uzročnika.
Najčešća tegoba je bol. Međutim, odlike bola se razlikuju. Pacijenti sa suženjem tih krvnih sudova mogu osetiti bol i nakon kraće šetnje. Kako suženje progredira, udaljenost koju mogu preći se smanjuje. Obično je bol poput grčeva, a najčešće nestaje nakon odmora od 2-5 minuta.
Suženje vena (venska tromboza): Suženje vena uzrokovano malim ugruškom u veni ponekad ne daje nikakve simptome. Međutim, i najmanji ugrušak, može biti opasan po život u zavisnosti od lokacije. Hirurške tehnike se primenjuju u pojedinim situacijama, kada pacijenti ne reaguju na konzervativni tretman, kod pacijenata sa rizikom gangrene, kao i kod onih koji imaju učestale, manje plućne embolije.
Proširene vene definišu se kao proširenje, izduženje i uvijanje vene u nozi. Primećene su kod 10-20% populacije. Verovatnoća pojavljivanja proširenih vena proporcionalna je sa godinama starosti. Svaka druga osoba starija od 50 godina ima probleme sa proširenim venama.
Paukova mreža: Ove vene pojavljuju se na površini kože. Prečnika su 1 mm ili manje, ne mogu se osetiti na dodir, obično su crvene boje. To su rasprostranjene linearne forme u obliku zvezde ili paukove mreže i mogu zahvatati celu površinu noge.
Retikularno proširenje: Teško je osetiti ovaj tip proširenih vena koje su blago otečene na koži, prečnika su manjeg od 4 mm i plave boje.
Proširene velike vene (proširena Saphena): Ovo su proširene vene koje se lako osete i vide, i koje formiraju velike uvoje uz veliku i malu saphenu. Prečnika su manjeg od 3 mm. Pošto prolaze ispod kože, obično ne menjaju boju kože. Vidljiv je samo zelenkast odraz. Oticanja se istaknu kod stajanja i nestanu kada se podignu noge, u ležećem položaju.
Proširene velike vene (proširena vena saphena magna et parva): Ove vene nalaze se u dubljim slojevima noge. Proširene vene ne mogu se uočiti na koži, ali ipak uzrokuju edem i poremećaj cirkulacije u nozi.
Češće se javljaju kod žena nego kod muškaraca, kao i kod osoba sa pozitivnom porodičnom anamnezom. Proširene vene takođe se mogu pojaviti i kao rezultat gojaznosti, starenja, trudnoće, menopauze, preteranog stajanja, kao i suženja i poremećaja zalistaka u dubokoj veni.
Tačan uzrok proširenih vena nije poznat. Primarni uzrok je povećanje vene usled strukturne deformacije zida vene. Ovo vodi ka obrnutom protoku krvi usled nepravilnog rada zaliska vene. Obrnuti protok krvi otežava vraćanje krvi do srca i postepeno povećava pritisak u veni. Povećan pritisak zatim povećava venu i stvara začarani krug.
Proširene vene takođe mogu imati i retke uzročnike. Kod pojedinaca koji imaju suženu duboku venu, površinska vena koja prenosi 10% krvi u nogu preuzima čitav proces povratka venske krvi. Stoga se prečnik menja i nastaju proširene vene.
Usluge koje ACIBADEM Centar za lečenje bolesti srca nudi:
Od 2002. godine, ACIBADEM Healthcare Goup grupacije prati razne vrste pokazatelja u cilju što bolje usluge pružene pacijentima.
– “Euroscore” kriterijum pokazuje da je očekivana stopa mortaliteta kod operacija na otvorenom srcu 3,8%, dok u ACIBADEM-u taj procenat iznosi 1.6%.
– “Euroscore” kriterijum pokazuje da je očekivana stopa mortaliteta kod koronarnog bajpasa 2,7%, međutim u ACIBADEM-u je to tek 1.0%.
ACIBADEM pruža usluge prema najvišim standardnima savremenog dijagnostikovanja, lečenja i podrške svim pacijentima sa bolestima kardiovaskularnog sistema.
Robotska hirurgija srca zahteva napredne tehnike, te se koristi u malo zdravstvenih centara širom svetu, uključujući i SAD. Bolnica ACIBADEM Maslak je pionir u robotskoj kardiohirurgiji.
U bolnici ACIBADEM Maslak uz primenu da Vinci robotske hirurgije urađene su sledeće intervencije:
Koronarni bolesnici bez vaskularnih oboljenja rutinski se operišu robotskom metodom, pod uslovom da su njihove anatomske strukture prikladne. Dodatno, rekonstrukcija mitralnog zaliska, dopuna mitralnog zaliska i intervencije na trikuspidalnim zaliscima takođe se mogu izvesti kod pacijenata sa odgovarajućom anatomskim karakteristikama. Stopa uspešnosti u robotskoj kardiohirurgiji je 90%.
Stopa uspešnosti ovakvih operacija je velika i svakodnevno raste. Zahvaljujući 3D kameri, omogućen je jednostavan pregled lokacija kojima se teško može pristupiti. Ruke robota mogu se okretati za 540 stepeni i kretati u 6 smerova. Budući da su vrhovi robotskih insutrumenata sofisticirani i vrlo malih dimenzija, može se pristupiti do struktura do kojih ljudska ruka ne može. Na primer, ovom metodom povećava se uspešnost fiksiranja srčanog zaliska. Budući da se operacija izvodi kroz male rezove, pacijenti u postoperativnom toku imaju minimalan bol, a na koži nema većih hirurških ožiljaka. Period hospitalizacije sveukupno je kraći, a pacijenti se mogu otpustiti u roku od 1-2 nedelje čak i nakon najkomplikovanijih operacija.
Bolnica Acibadem Maslak u istanbulu je pionirski centar u robotskoj kardiohirurgiji. Prva u svetu i u Turskoj izvodi operacije robotske hirurgije.
Koronarna angiografija: Najpouzdanija metoda koja se koristi za ispitivanje anatomske strukture suženih arterija, kao i za pružanje funkcionalne procene uz dodatne tehnike.
Metoda se koristi kod pacijenata čiji rezultati drugih pregleda upućuju na koronarno suženje, kod pacijenata kod kojih se planira ugradnja stenta ili balon angioplastika, kao i kod dijagnostikovanja i lečenje akutnih infarkta miokarda.
Postupak se obavlja u angio sali i zato pacijenta treba hospitalizovati. Pacijent ne oseća nikakav bol za vreme zahvata, već samo toplotu koja se nekoliko sekundi širi celim telom zbog ubrizgavanja kontrasta. U normalnim uslovima postupak je kratak i traje samo 5 do 10 minuta.
Ovakvu dijagnostičko-terapijsku proceduru prati Izuzetno niska stopa smrtnosti u našim centrima (< 0,1%).
Nakon zahvata, pacijent ostaje u bolnici i treba ga nadzirati od 2 do 6 časova.
Angiografija zgloba: Angiografija ima ključnu ulogu u dijagnostikovanju kardiovaskularnih bolesti. Zahvaljujući najsavremenijim tehnologijama, može se izvesti kroz zglob umesto kroz ingvinalnu regiju. Ako ima suženja u venama u ingvinalnoj regiji ili ako ingvinalna regija nije prikladna zbog prekomerne težine, poželjno je izvesti angiografiju zgloba.
Može se koristiti kod 99 posto pacijenata. Lokalne komplikacije nakon venske kateterizacije su veoma retke. Pacijent se može vratiti svakodnevnim aktivnostima istog dana.
Primena koronarne angioplastike i ugradnja stenta: Koronarna angioplastika (balonska endarterektomija) je proširenje lokalnih suženja u koronarnim arterijama nehirurškim metodama. Vodič se plasira kroz ingvinum, preko trbušne aorte do koronarnih vena. Izduvani balon klizi kroz prethodno postavljen vodič dok ne dođe do suženog područja. Kada se balon naduva spolja (približno 3 cm u dužinu i 3-4 mm u širinu), suženje u koronarnim venama se otklanja.
Ipak, nisu sve koronarna suženja prikladna za ovu metodu. Nekim pacijentima može zatrebati ugradnja bajpasa, dok će drugima medikamentozna terapija biti efikasan i siguran oblik lečenja. Takve odluke mogu donositi samo relevantni stručnjaci.
Bajpas hirurgija: Zavisno od stepena suženja arterije, lekar može preporučiti intervenciju za ugradnju koronarnog arterijskog bajpasa. Intervencijom se koriguje protok krvi koja stiže u srce,. Operacija ugradnje bajpasa može pružiti drugu šansu vašem srcu i vašem životu.
Bajpas koronarne arterije drugim putem dovodi krv u srce, umesto obolele sužene arterije. U slučaju više od jedne sužene arterije, potrebno je ugraditi više od jednog bajpasa.
Arterija koja se koristi za bajpas, takođe poznata kao graft, uzima se iz grudi, ruke ili noge i povezuje se na suženu koronarnu arteriju. Najčešće korišćeni transplantati su unutrašnje torakalne arterije, arterija sa ruke i spoljašnje vene nogu.
Hirurgija malih incizija: Endoskopska hirurgija minimalno je invazivna metoda u kojoj se operacija na otvorenom srcu izvodi posebnim endoskopskim uređajima kroz mali rez napravljen u predelu grudnog koša. Tokom operacije, endoskopska kamera može se koristiti za pregled zone operacije.
Ugradnja koronarnog bajpasa endoskopskom metodom može se koristiti za rekonstrukciju zalistaka, implantaciju zalistaka, rekonstrukciju defekta ventrikularnog septuma i ablaciju u sklopu lečenja poremećaja srčanog ritma.
U poređenju sa otvorenom operacijom, mobilnost je veća, a oporavak je mnogo brži. Međutim, koštane strukture grudnog koša i anatomija srca moraju biti prikladni za ovu hiruršku proceduru.
TAVI: Transkateterska implantacija aortnog zaliska (TAVI) uključuje implantaciju aortnog zaliska metodom kateterizacije i bez potrebe za otvorenom operacijom. Biološki srčani zalisci se koriste u operacijama ugradnje implantata zalistaka i u Turskoj. U TAVI metodi, biološki zalistak se stavlja u čauru za stent i kada se otvori, čvrsto se postavlja na mesto željenog zaliska.
Dve različite tehnike mogu se koristiti u ovoj metodi.
U prvoj, slično angiografiji zaliska, zalistak se potiskuje iz ingvinalnog područja prema srcu uz pomoć katetera. U trenutku kada je postavljen na pravo mesto, mehanizam stenta se otvara.
Druga tehnika se koristi kada ne postoje anatomske pogodnosti za prvu metodu. Uz mali rez od 4 do 5 cm na prednjem zidu grudne kosti, pristupa se samom srcu. Zalistak se postavlja pomoću katetera plasiranog u srce. U obe metode nema potrebe za zaustavljanjem srčanog rada, kao ni potrebe za otvorenim hirurškim zahvatom. Postupak se može završiti u lokalnoj anesteziji.
Nakon TAVI zahvata pacijent je pod nadzorom u bolnici. Pod normalnim uslovima, pacijent dobija antikoagulantnu terapij. Nakon nekoliko dana odmora, pacijent se vraća na kontrolni pregled i nastavlja sa svakodnevnim obavezama. Metoda TAVI, prvenstveno se preporučuje za visokorizične pacijente koji ne bi mogli izdržati otvorenu operaciju i implantaciju zaliska. Dodatno, može se koristiti kod pacijenata koji imaju i druge kontraindikacije za otvorenu hirurgiju. Metoda TAVI dokazano je efikasna jer pacijentima produžava život i poboljšava kliničku sliku.
Iako je TAVI relativno nova metoda, tehnološki razvoj, iskustva u primeni i dobri rezultati pokazuju da postoji prostor za sve češću njenu primenu.
TAVI U ACIBADEM-u: TAVI postupak se izvodio u eksperimentalnim uslovima od 2002. godine, a od 2004. širom sveta i na ljudima. Operacija se od 2010. godine uspešno vrši u nizu istaknutih centara u SAD i Evropi. U Turskoj je prvi put izvedena 2009. godine. Tim za kardiologiju i kardiovaskularnu hirurgiju ACIBADEM na raspolaganju ima potrebnu opremu i iskusne stručnjake za uspešno izvođenje TAVI postupka.
Ovaj zahvat obavlja multidisciplinarni tim, sastavljem od kardiovaskularnih hirurga, kardiologa, anesteziologa, kao i radiologa.
Kao i kod drugih bolesti, rano otkrivanje i postavljanje dijagnoze srčanih bolesti od vitalne je važnosti za uspešno lečenje. Redovni pregledi i praćenje zdravlja vašeg srca prvi su uslovi za ranu dijagnozu. Centri za lečenje bolesti srca ACIBADEM pružaju najsavremeniju dijagnostiku i lečenje.
EKG je uređaj koji beleži električnu aktivnost srca kako bi se ispitao srčani mišić i njegova funkcija.
EKG je važan alat u dijagnostikovanju kardiovaskularnih bolesti, strukturnih anomalija i poremećaja srčanog ritma.
Sistemski, specifični protokol primenjuje se za test opterećenja sa trakom za trčanje. Bazira se na tumačenju EKG rezultata primljenih putem elektroda postavljenih na grudi ispitanika tokom vežbanja. Test obično traje 5 do 10 minuta, ali varira zavisno od starosti i stanja pacijenta.
To je test kojim se ispituje rad srca pod naporom i koristi se za prepoznavanje pojedinih stanja i obokjenja srca koji se ne ispoljavaju nikakvim simptomima u svakodnevnom životu.
Čitanje EKG testa obavljaju iskusni lekari kako bi se izbeglo pogrešno tumačenje o nekim drugim bolestima sa sličnim nalazima.
Ehokardiografija je procedura koja se koristi za ispitivanje strukture i funkcija srca pomoću ultrazvučnih talasa.
Ehokardiografijom je moguće ispitati strukturu i pokrete srčanog mišića i srčanih zalistaka, kao i procenu protoka krvi kroz srčane šupljine. Takođe, može da se koristi za posmatranje strukture i funkcionalnosti implantiranih veštačkih zalistaka. Skoro sve urođene srčane mane dijagnostikuju se ovom metodom.
Za pacijenta nema štetnih nuspojava i jednostavno se koristi. Tokom postupka pacijent ne oseća bol.
Holter monitor se koristi za praćenje srčanog ritma, kao i krvnog pritiska pacijenta. Za EKG zapise i merenje krvnog pritiska koriste se zasebni uređaji veličine mobilnog telefona. Uređaji su pričvršćeni uz telo pacijenta obično 24 sata, a nekad i više. Uređaj kontinuirano meri srčani ritam i krvni pritisak.
Ovaj test se posebno koristi kod sumnje na postojanje abnormalnog srčanog ritma ili neregulisanog krvnog pritiska.
Uređaj za snimanje, sličan Holter aparatu, pričvršćen je na pacijenta za praćenje srčanih funkcija.
U normalnim okolnostima, Holter uređaji mogu ostati na pacijentu dva do tri dana. Međutim, kod pacijenata koji retko osećaju tegobe, simptomi se možda neće pojaviti u periodu dok nose Holter uređaj. U takvim slučajevima može se koristiti telemedicinski uređaj koji radi trans-telefonski.
Ehokardiografija snimljena tokom mirovanja određuje širinu srčane šupljine, abnormalnosti u pokretima srčanog mišića i kontrakcijske funkcije srca. Može pomoći u indirektnoj dijagnostici koronarne arterijske bolesti. Takođe pomaže da se identifikuju druga stanja kao što su kardiomiopatija, infekcija srčanih membrana, naprslina u aorti i preterano zadebljanje srca koje može uzrokovati bolove u grudima i teškoće prilikom disanja.
Stres ehokardiografija može se koristiti zajedno sa EKG testom opterećenja kako bi se utvrdilo tačno poreklo vaskularne bolesti.
Perfuzijska scintigrafija miokarda koristi se uglavnom za prepoznavanje problema u nakupljanju krvi u srčanom mišiću. Pruža informacije o nakupljanju krvi u srcu u dva različita stanja, pod stresom (na primer, tokom vežbanja), i mirovanja.
Scintigrafija miokarda može se koristiti za prepoznavanje ozbiljnih bolesti koronarnih arterija. Trenutna dijagnostička osetljivost i preciznost u dijagnostici teških vaskularnih bolesti je oko 90 %. Nalazi dobijeni tokom pregleda takođe pružaju informacije o riziku od smrtnosti, srčanim funkcijama i potencijalnom srčanom zastoju pacijenta, kao i podatke koji su važni za donošenje odluke o ispravnom toku lečenja.
Flash CT je radiološka dijagnostička metoda kojom se rendgenskim zracima stvara slika preseka ispitivanog područja.
Kao radiološka dijagnostička metoda, Flash CT može dati slike svih delova tela, posebno srca i pluća.
Srce se može skenirati za 250 milisekundi. U poređenju sa sistemima sa jednom cevi i jednim detektorom, daje dvostruko brže rezultate. Omogućava skeniranje srca u 250 milisekundi, uz stopu tačnosti od 99%. (četvrtina vremena otkucaja srca). Dakle, čak i u slučajevima kada pacijent ima preko 100 otkucaja srca u minutu, nema potrebe za usporavanjem rada srca lekovima. Flash CT od svih uređaja za skeniranje na tržištu emituje najnižu stopu zračenja. Skeniranje srca može se završiti uz 80 posto manje zračenja. Može se koristiti u rutinskim zahvatima kao neinvazivna kardiološka dijagnostička metoda.
MRI test obezbeđuje vredne informacije o urođenim srčanim bolestima, srčanim šupljinama i omogućava detaljnu procenu struktura glavnih arterija koje ulaze i izlaze iz srca. Dopunjuje nalaze ehokardiografije bez ikakvoga štetnog uticaja po pacijenta. Pruža detaljne informacije u proceni suženja na koronarnim krvnim sudovima, vitalnosti i funkcionalnosti srca. MRI test ima najveću dijagnostičku osetljivost u proceni bolesti srčanog mišića.
Za razliku od tradicionalnih metoda snimanja, MRI ne sadrži zračenje i ultrazvučne talase. Tačne slike organa prikazuju se pomoću fizioloških parametara.
PET CT je kardiološki pregled koji se zasniva na scintigrafiji. Ova metoda se koristi za dobijanje detaljnih informacija o funkciji i vitalnosti ćelija srčanog mišića, a samim tim daje i tačne rezultate o vitalnosti srčanog tkiva. Ovim pregledom obezbeđuju se smernice da li je operacija ugradnje bajpasa korisna za visokorizičnog pacijenta.