U svetu je rak prostate drugi najčešći tip raka kod muškaraca. Zahvaljujući savremenim metodama dijagnostikovanja, uspešnim tehnikama lečenja te odgovarajućom negom, procena i prognoza kod obolelog od raka prostate generalno je pozitivna. Acibadem u svojim bolnicama u Turskoj poseduje čitav niz dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti koje svojim multidisciplinarnim pristupom sprovodi tim međunarodno priznatih stručnjaka.
Prostata je žlezda koju svaki muškarac ima od rođenja, i nalazi se tik ispod mokraćne bešike. Funkcije žlezde povezane su s reprodukcijom i sazrevanjem spermatozoida. Obično je prostata veličine oraha kod mladića, ali se s godinama počinje povećavati. Budući da urinarni trakt prolazi kroz prostatu, povećanje ovoga organa uzrokuje kompresiju i probleme s mokrenjem.
Bolesti prostate mogu biti zloćudne ili dobroćudne, dok su dobroćudna stanja mnogo češća. Najčešća su BPH (benigna hiperplazija prostate), prostatitis (infekcija prostate) te rak prostate. Sve mogu izazvati urinarne tegobe, poput učestalog mokrenja tokom noći i dana, peckanja tokom mokrenja te nemogućnosti potpunog pražnjenja mokraćne bežike. Iako retko, mogu izazvati probleme s ejakulacijom te krvarenje. Dok se BPH i rak prostate obično javljaju kod muškaraca starijih od 40 godina, prostatitis je čest slučaj kod mlađih muškaraca.
Rak prostate počinje abnormalnim rastom ćelija u prostati. Ćelije raka rastu i brzo se dele te čine tumor. Vremenom se ćelije raka mogu proširiti (metastazirati) na okolna i dalja tkiva i druge organe.
Dok benigna hiperplazija prostate (BPH) uzrokuje teškoće prilikom mokrenja i neke druge tegobe, rak prostate podmukla je bolest jer se najčešće razvija u perifernom delu prostate. Vrlo često simptomi će izostati pre no što rak dostigne naprednu fazu. Stoga su redovni sistematski pregledi ključni za rano dijagnostikovanje i uspešno lečenje.
Tačni uzročnici raka prostate još uvek nisu potpuno poznati. Broj jedan faktor rizika su godine, jer se većina slučajeva otkriva nakon 50. godine života. Genetika i gojaznost takođe su povezani s većim rizikom. Prema nekim istraživanjima, muškarci koji konzumiraju velike količine masti, posebno iz crvenog mesa pripremljenog na većim temperaturama, mogu imati veće šanse da dobiju rak prostate. Hormoni se smatraju osnovnim faktorom: masti podstiču povećanu proizvodnju testosterona i drugih hormona, a testosteron ubrzava rast ćelija raka.
Genetska, porodična istorija bolesti takođe je važna. Rizik od razvoja raka prostate povećava se za 7 puta kod pacijenata koji u porodici imaju obolele od maligniteta. Osim toga, ako je majka pacijenta imala rak dojke, onda je i pacijent izloženiji riziku od raka prostate. Uprkos i nekim drugim faktorima rizika, najčešće oboljeva nosilac BRCA mutacija. Svi oni koji imaju člana porodice kojem je dijagnostikovan rak prostate ili rak dojke putem BRCA, moraju početi s redovnim pregledima i PSA testovima od 40. godine života, dok oni bez porodične anamneze mogu početi s 45 godina.
Bolest se, zbog činjenice da se uobičajeni simptomi možda neće uočiti u ranoj fazi, lako može zameniti s nekim benignim stanjem. Simptomi raka prostate mogu se uočiti učestalim noćnim mokrenjem ili otežanim mokrenjem, podeljenim mlazom te osećajem nepotpunog pražnjenja bešike, peckanjem ili bolom tokom mokrenja ili ejakulacije, pojavom krvi u urinu ili spermi, te erektilnom disfunkcijom. Ustajanje noću radi mokrenja nakon 40. godine takođe je jedan od simptoma. Treba imati na umu da rak prostate možda uopšte ne pokaže rane znakove. Zbog toga su redovni godišnji zdravstveni pregledi posebno važni.
Obrati li se pacijent lekaru i požali na nelagodnosti koje mogu biti uzrokovane rakom prostate, dijagnostički proces obično obuhvata neke od sledećih pregleda:
Acibadem obezbeđuje najtačniju dijagnozu i pored svih poznatih, koristi i neke inovativne metode i tehnike. Sistem Esomed za rano dijagnostikovanje raka prostate omogućava pregled pacijenta u odeći, što u mnogim slučajevima eliminiše potrebu za proktološkim pregledom.
Ciljana MR/UZV fuzijska biopsija u velikoj meri doprinosi tačnosti i pouzdanosti kod prikupljanja uzoraka tkiva prostate, budući da se sumnjive zone detektuju s velikom preciznošću pomoću multiparametarske MR. U prošlosti, dijagnostikovanje kod pacijenata je moglo kasniti jer se iglom za biopsiju nije moglo precizno pristupiti željenom području. Tokom postupka ciljane MR/UZV fuzijske biopsije, trodimenzionalne kopije ultrazvučnog rektalnog snimka kombinuju se (povezuju) s onima dobijenim nakon MR skeniranja, čime se obezbeđuje uzorak s prave tačke uz milimetarsku preciznost.
Potvrde li patološki rezultati prisustvo raka prostate, uslediće preporuke za dalje testove i preglede kako bi se utvrdila proširenost raka na druge delove tela. Drugi pregledi mogu uključiti skeniranje MR, CT, PET skeniranje ili skeniranje kostiju. Brz i tačan dijagnostički proces u potpunosti je osiguran jer se u Acibademu ne čeka ni na jedan od najsavremenijih dijagnostičkih uređaja potrebnih za rano otkrivanje raka prostate.
Najzastupljeniji tip (više od 95%) karcinoma prostate naziva se adenokarcinom i potiče iz ćelija prostate. Adenokarcinomi obično sporo rastu i nisu agresivni karcinomi, iako imaju neke varijacije. Duktalni adenokarcinom generalno je agresivniji i širi se brže od slučajeva acinarnog adenokarcinoma.
Takođe postoje i neke retke vrste raka prostate koje potiču iz različitih ćelija žlezde, poput karcinoma malih ćelija, karcinoma pločastih ćelija, prelaznog ćelijskog ili urotelijskog karcinoma, neuroendokrinih tumora, sarkoma mekih tkiva. Vrsta, oznaka i faza raka prostate, određuju strategiju lečenja.
Nakon potvrđene dijagnoze, opseg bolesti se utvrđuje prema fazama, što dalje određuje koliko je bolest uznapredovala. Utvrđivanje faze raka prostate ključno je za planiranje lečenja pacijenta i dalje prognoze. Generalno, u fazama 1 i 2, širenje tumora ograničeno je na prostatu. U fazi 3 tumor je narastao izvan prostate, obično do semenskog mehura, te se i naziva lokalno uznapredovalim rakom prostate. Četvrta faza raka prostate znači da se bolest proširila na okolne limfne čvorove ili organe. U nekim slučajevima može metastazirati i u kostima. Metoda za dijagnostikovanje raka prostate koju rutinski koristimo u Acibademu naziva se Gallium-68 PSMA PET. Ova metoda obezbeđuje izuzetnu tačnost u identifikovanju metastaza ili recidiva u poređenju sa standardnim snimcima dobijenim putem kompjuterske tomografije (CT) i scintigrafije. Radiofarmak Gallium-68 PSMA veže se direktno na membranu tumorskih ćelija u prostati. Omogućava procenu tumora, kao i procenu proširenosti na limfne čvorove ili kosti.
Lečenje raka prostate planira se individualno, zavisno od vrste, veličine i agresivnosti tumora, kao i od starosti pacijenta, sklonostima i opštem zdravstvenom stanju. Proces lečenja može uključiti jednu ili više sledećih opcija:
Za visok nivo uspešnosti u lečenju raka prostate, Acibadem primenjuje timski pristup. Izuzetno kvalifikovani stručnjaci u različitim medicinskim disciplinama, koje uključuju ali se ne ograničavaju na urologiju, laboratorijsku patologiju, radiologiju, nuklearnu medicinu, hirurgiju, medicinsku onkologiju i radioterapiju, udružuju svoje snage kako bi osigurali najbolji ishod za svakog pacijenta. Integrisana briga bitna je za lečenje raka prostate i zadovoljstvo pacijenata jer se sve mogućnosti lečenja procenjuju i sprovode na jednom mestu.